„Stres je svakodnevno i normalno iskustvo“
Razgovor s Ivanom
Ivančić, asistenticom iz znanstvenoga područja društvenih znanosti, polja
psihologije
Ivana Ivančić
završila je studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci gdje trenutno
i radi. Na Odsjeku za psihologiju zaposlena je od 2023. godine. Sudjeluje u
znanstvenom radu koji uključuje provedbu istraživanja i pisanje znanstvenih
radova, a osim toga provodi nastavu iz različitih područja, poput statistike i metodologije.
Trenutno je posebno usmjerena na socijalnu psihologiju i zdravstvenu psihologiju,
što nam je osobito zanimljivo za ovaj kontekst. Uoči izlaska šestoga broja
časopisa „Moho“ objavljujemo cjelovit intervju. U časopisu ćemo objaviti
skraćenu inačicu.
%20(1).jpg) |
| Psihologinja Ivana Ivančić |
Kako
definiramo stres?
– Stres ima
višestruka značenja. U svakodnevnom govoru najčešće ga povezujemo s negativnim
emocionalnim stanjem, osjećajem pritiska, nervoze ili negativnih poticaja koje
dobivamo izvana. Međutim, u psihologiji jasno razlikujemo pojmove stresora i
stresa. Stresor je podražaj ili poticaj koji najčešće dolazi iz okoline, ali
može doći i iz nas samih te izaziva stresnu reakciju. Stres je ono što osjećamo
kao reakciju na te stresne podražaje. U psihologiji stres se definira kao prirodna
reakcija organizma na izazovne situacije, prijetnje ili pritisak te stanje
narušene psihološke, fiziološke ili socijalne ravnoteže. Ono se javlja upravo
zbog nekog stresora koji smo doživjeli i rezultira različitim reakcijama na
području tijela, odnosno biokemijskih reakcija, promjenama na ponašajnoj te psihološkoj,
točnije emocionalnoj ili spoznajnoj razini. Te promjene događaju se da bismo se
uspjeli suočiti s tim zahtjevima okoline kada osjećamo da je situacija za nas
prijeteća ili od nas traži ulaganje dodatnih napora kako bismo udovoljili
zahtjevima koji se pred nas postavljaju.
Zbog čega
osjećamo stres?
– Ti poticaji
koji dolaze izvana ili iznutra, odnosno stresori, ono su što u nama izaziva
stresnu reakciju. Međutim, važno je istaknuti da ne mora svaka situacija kod
svih osoba izazvati jednaku razinu stresa niti potaknuti jednake reakcije. To
nam govori da je izrazito važno i to kako mi percipiramo, odnosno procjenjujemo
i doživljavamo tu situaciju. Jedan dio razloga zbog kojih se javlja stres način
je na koji procjenjujemo je li situacija za nas izazovna, predstavlja li nam
ona prijetnju, ugrožava li nas ili nekog u našoj okolini, prijeti li našoj
dobrobiti ili našem identitetu. Također je važno procjenjivanje naših resursa.
Ako procijenimo da se nalazimo u situaciji koja je za nas jako izazovna i
strašna te da nemamo dovoljno resursa za suočavanje s njom, vjerojatnije je da
će se javiti stres nego kod nekoga tko procijeni da je situacija možda izazovna
za njega, ali ima dovoljno resursa da se s njom suoči.
Postoje li
različite vrste stresa?
– Da, razlikujemo
negativan (distres) i pozitivan (eustres) stres. Negativan stres
ono je što najčešće podrazumijevamo pod pojmom stresa. To je kombinacija
fizioloških promjena i negativnih emocija koje se javljaju kada se suočimo s
nekom za nas prijetećom situacijom. To su situacije koje za nas predstavljaju štetu
ili ugrožavaju našu dobrobit. Pritom, intenzivan i dugotrajan stres može voditi
negativnim posljedicama, primjerice po naše zdravlje. Pozitivan stres može biti
koristan za nas. Njega mogu izazvati izazovne i pozitivne životne situacije
koje zahtijevaju prilagodbu, kao što su završetak školovanja i početak faksa. To
je promjena kojoj ćemo se svakako morati prilagoditi, ali ako u toj situaciji
uložimo resurse, uspješno ćemo se suočiti s njom. Za sve stresne reakcije
karakteristične su promjene u tijelu, primjerice, povišenje krvnog tlaka, ubrzan
rad srca i promjene u disanju. Njihova funkcija je da odgovorimo na zahtjeve
situacije i riješimo ju. Nakon toga očekujemo da se tijelo opusti i vrati u
prvobitno stanje. Osim toga razlikujemo stres prema trajanju i intenzitetu. Kada
govorimo o trajanju, često čujemo da smo izloženi kroničnom ili akutnom stresu.
Akutni stres reakcija je na iznenadne događaje i obično u nama izaziva nagle
reakcije. Nakon što se suočimo s tom situacijom, reakcije se brzo smiruju. Međutim,
kada smo izloženi kroničnom stresu, stresorima smo izloženi dugotrajno. Primjer
toga život je u siromaštvu. Tada se javljaju brige za budućnost, nesigurnost
oko posla, financijske brige i brige oko stanovanja, što predstavlja kronično
izlaganje stresu, odnosno ponovljeno izlaganje stresu i stalne stresne
reakcije. Prema intenzitetu razlikujemo manje, svakodnevne stresore, poput
gužve u prometu, obaveza na poslu, pritiska u školi, čestih ispita te potrebe
za balansiranjem različitih zadataka, primjerice, školskih i privatnih obaveza.
Ti stresori obično ne ostavljaju veće posljedice, no ako se akumuliraju, odnosno
ako ih ima puno i ako ih često doživljavamo, mogu imati efekt na naše zdravlje
i dovesti do psihičkog distresa. Zatim postoje veliki životni događaji, to
su promjene koje se javljaju nešto rjeđe i obično imaju veći intenzitet,
odnosno veći efekt na nas. To su, primjerice, gubitak bliske osobe ili razvod
roditelja, a od pozitivnih životnih događaja završetak školovanja ili
preseljenje, koji, iako su pozitivni, predstavljaju velike promjene koje mogu
potaknuti stres. Na kraju, imamo traumatska događanja, to su najintenzivnija
stresna događanja koja izazivaju najviše posljedica jer obično nadilaze naše
sposobnosti suočavanja.
Koji su
najčešći uzroci stresa kod različitih dobnih skupina?
– Postoje
stresori koji se mogu javiti bez obzira na životnu dob, međutim, kod različitih
dobnih skupina javljaju se neki specifični stresori i različiti načini
suočavanja sa stresom, zbog toga što se oni nalaze u različitim razvojnim
fazama. Istraživanja pokazuju da su kod djece i adolescenata izvori stresa i
osjećaj pritiska najčešće vezani uz školske obaveze. To su, primjerice, strah
od ispita, strah od neuspjeha, veliki broj obaveza koje moraju izbalansirati, organizacija
vremena i slično. Osim toga može se javiti strah od razočaranja roditelja, pritisci
vezani za sam odabir škole i kasnije odabir fakulteta te različite brige vezane
za vlastitu budućnost. Neka istraživanja pokazuju da jedan od tri adolescenta
doživljava visoke razine anksioznosti ili stresa, preko 50 % njih strahuje od
ispitnih situacija i ocjena, a trećina njih doživljava napetost već prilikom
pripreme za ispit (Pascoe i sur., 2020). To je specifičan tip stresa koji se
javlja iz same anticipacije, odnosno očekivanja da ćemo se naći u nekoj budućoj
stresnoj situaciji. Osim školskih zahtjeva česti su izvor stresa konflikti i
sukobi u međuljudskim odnosima. Kod mladih su to često vršnjački odnosi pa tako
konflikti u prijateljskim odnosima ili bullying, odnosno neki oblik
zlostavljanja ili nasilja, često budu veliki stresori. Bitno je spomenuti i
konflikte u obitelji, posebice razvod roditelja koji može biti velika životna
promjena i izazvati veći stres. Kod starijih osoba, samom promjenom uloga i
dobivanjem novih zadataka javljaju se novi stresori. U odrasloj dobi češće
doživljavamo ove svakodnevne stresore koji su vezani za promet, obaveze na
poslu i vremenski pritisak da ih odradimo u zadanom roku. Stres se javlja i
zbog balansiranja različitih uloga. Primjerice, u odrasloj se dobi možemo pronaći
u ulozi roditelja pa onda moramo balansirati obiteljske i radne obaveze te se mogu
javiti konflikti s partnerom ili djecom. Neka davna istraživanja pokazala su da
su zaposlene žene koje su pritom stavljale velik naglasak na važnost
roditeljske uloge doživljavale pojačan stres povezan s roditeljskom ulogom
(Simon, 1992). Razlog tome bila je upravo ta potreba za balansiranjem obje
uloge, koja je kod njih često izazivala neugodne emocije i osjećaj da jednu od uloga
ne ispunjavaju dovoljno dobro. Ostale stresne situacije u odrasloj dobi
uključuju razvod braka, dobivanje prvoga djeteta, preseljenje u drugi grad, dobivanje
posla te odlaske na razgovore za posao. Česti izvori stresa jesu i briga oko
stambenog pitanja i financija te briga i skrb za obitelj. Kod osoba starije
životne dobi, među najčešćim stresorima ističu se kronične bolesti. One često
dovode do trajnih problema sa zdravljem i ograničene sposobnosti obavljanja svakodnevnih
aktivnosti koje nam ranije nisu predstavljale problem. Velik broj starijih
osoba ovisi o podršci druge osobe što također može biti izvor nelagode i stresa.
Među najvećim izvorima stresa jest i gubitak bliskih osoba koji u starijoj dobi
postaje sve češći. Osim toga stariji su ljudi češće usamljeni i socijalno
izolirani pa se kao posljedica toga također javlja stres.
Koje su
skupine najizloženije stresu i zašto?
– Generalno
možemo reći da su stresu najizloženije one skupine koje doživljavaju više različitih
stresora, odnosno više stresora u više različitih domena u životu i one osobe
koje imaju manje resurse za suočavanje s tim stresom. To mogu biti osobe nižeg socioekonomskog
statusa ili nezaposlene osobe, koje imaju osjećaj manjka kontrole nad vlastitim
životom te često doživljavaju brige vezane za stambeno pitanje, financijsku
sigurnost, zaposlenje, vlastitu budućnost, kao i budućnost svoje obitelji. Kod zaposlenih
skupina najčešće se ističu zdravstveni djelatnici, jer su oni često uključeni u
hitne situacije koje zahtijevaju visoku prilagodbu te su jako emocionalno
opterećeni, odnosno potrebni su im dodatni resursi za suočavanje sa situacijama
na poslu. Jedna od rizičnih skupina jesu i kronični bolesnici, upravo zbog toga
što mogu učestalo doživljavati bol i ostale dugotrajne zdravstvene tegobe što
često zahtijeva brojne prilagodbe u svakodnevnom životu. Dodatne rizične skupine
jesu njegovatelji, koji brinu o starijim i oboljelim osobama, kao i osobe koje pripadaju
manjinskim skupinama pa su zbog toga često izložene diskriminaciji i
stigmatizaciji. Ona se može temeljiti na seksualnoj orijentaciji, rasi, etničkoj
pripadnosti ili tjelesnoj težini. Te osobe, pored svakodnevnih stresora koje
svi doživljavamo, doživljavaju i dodatne stresore povezane s pripadnošću
određenoj društvenoj skupini pa su tako istovremeno izloženi različitim
izvorima stresa. Važno je spomenuti i nove roditelje te adolescente i studente koji
su izloženi povišenim razinama stresa zbog različitih promjena i pritisaka
unutar obrazovnog sustava. Ukratko, stresu su često izložene skupine koje doživljavaju
veći broj stresora ili se suočavaju s nekontrolabilnim i nepredvidivim
stresorima, osobito kada pritom imaju ograničene osobne i socijalne resurse za
suočavanje.
Kako stres
utječe na svakodnevni život?
– Stres utječe
na brojne domene našeg svakodnevnog funkcioniranja. Kada se suočimo sa stresnom
situacijom, možemo vidjeti neke kratkoročne, odnosno trenutne efekte tog
stresa, kao što su promjene na tjelesnom planu i emocijama. Tada stres može
imati pozitivne učinke, odnosno može nam pomoći da se bolje fokusiramo i
riješimo situaciju. Primjer toga ispitna je situacija. Ako nam je ona bitna te
u nama potakne stres, on ne mora nužno biti negativan. Kada je razina stresa
optimalna, može nam pomoći da se bolje koncentriramo, učimo i pripremimo za
situaciju ispitivanja te na kraju postignemo bolji ishod na ispitu. Međutim,
ako smo izloženi kroničnom ili pretjeranom stresu, on može imati negativne
efekte na nas i naše zdravlje. Očituje se i u našem socijalnom funkcioniranju,
postajemo više razdražljivi i češće se izoliramo od drugih osoba. To se onda
odražava i na naše socijalne odnose s drugima pa češće ulazimo u konflikte.
Također, stres se može odraziti na nečiju učinkovitost. U školi možemo
primijetiti da netko više zaboravlja svoje obaveze ili ima nešto lošije ocjene,
a na radnom mjestu smanjeni radni učinak može biti pokazatelj da je osoba
dugotrajno bila izložena stresu. Stres se može odraziti na različite domene kao
što su tjelesno i mentalno zdravlje te socijalni i profesionalni kontekst.
Do koje je granice
stres bezopasan?
– Stres je
svakodnevna i normalna reakcija na promjene ili zahtjevne situacije. Može biti
koristan te njegovi ishodi ne moraju nužno biti štetni, posebice ako se tijelo vraća
u svoje prvobitno stanje, odnosno organizam se može opustiti i oporaviti. Međutim,
često se događa da smo unatoč tome što je neki stresni događaj završio i dalje
pod njegovim psihološkim utjecajem, razmišljamo o njemu, osjetljivi smo na neke
situacije i javljaju se reakcije u organizmu. Kada smo izloženi takvom
dugotrajnom i intenzivnom stresu, javlja se stalna aktivacija sustava u tijelu
koji su uključeni u stresnu reakciju, koja kumulativno „troši“ organizam i možemo
doživljavati negativne fiziološke i psihološke posljedice. Međutim, sama
reakcija obično povećava našu budnost i koncentraciju, usmjerava energiju te nam
pomaže da riješimo situaciju, dakle, umjeren, kratkotrajan stres, praćen
oporavkom ima korisnu ulogu.
Kako se lakše
nositi sa stresom?
– Jedan dio lakšeg
savladavanja stresa čine svakodnevne aktivnosti i zdravije životne navike koje
nam pomažu da se lakše suočimo i nosimo s novim stresorima i izazovima. To uključuje
kvalitetan san, zdravu prehranu, tjelesnu aktivnost te dobro balansiranje i
planiranje obaveza koje nam omogućuje da imamo vremena za odmor, uživanje u
nekim aktivnostima i druženje s drugim ljudima. Druženje s drugim ljudima vrlo je
važno jer nam pomaže u stvaranju socijalne podrške koja je ključna pri
suočavanju sa stresom. Međutim, u psihologiji se također često fokusiramo na određene
strategije suočavanja. To su sve tehnike i načini koje možemo koristiti da
bismo upravljali ili smanjili efekte stresa. Postoje strategije koje su usmjerene
na problem i njih koristimo kada možemo promijeniti situaciju koja uzrokuje
stres. Tada se trudimo pronaći rješenje situacije, isplanirati sljedeće korake
i ukloniti izvor stresa. Osim toga koristimo strategije koje su usmjerene na
emocije, odnosno na naš doživljaj te situacije. Možemo raditi na regulaciji i
kontroli svojih emocija te pokušati umiriti ili relaksirati svoje tijelo. Također
se možemo fokusirati na promjenu našeg načina razmišljanja. Na primjer, neku situaciju
možemo vidjeti kao izazov, nešto s čim se možemo suočiti, uložiti potrebne
resurse i na kraju je nadvladati, umjesto da je doživimo kao prijetnju ili
ugrožavajuću situaciju. Pritom nam mogu pomoći različite vrste relaksacija.
Neki primjeri progresivna su mišićna relaksacija, gdje se trudimo opuštati
napete mišiće te tehnike vizualizacije i dubokog disanja koje mogu umiriti
tjelesne simptome i reakciju stresa. Mindfulness, odnosno usredotočena svjesnost,
o kojoj se sad sve više govori, također se pokazuje korisnom. To su sve različite
tehnike koje nam pomažu da umirimo svoje tijelo i fokusiramo se na trenutne doživljaje,
misli i osjećaje bez da ih prosuđujemo. U području psihologije zanimljiva je kognitivno-bihevioralna
terapija. To je skup tehnika koje nam pomažu prepoznati i promijeniti negativan
način razmišljanja koji se nalazi u pozadini naših emocija i ponašanja. Zaključno
bih rekla da postoje brojni načini lakšeg suočavanja sa stresom, međutim, ne
postoji jedno univerzalno rješenje. Istraživanja pokazuju da je dobro
kombinirati različite tehnike te uzeti u obzir kontekst u kojemu se osoba
nalazi i njene karakteristike kako bismo pronašli rješenje koje joj najbolje
odgovara. Bitno je naglasiti da postoje tehnike i načini kojima si sami možemo
pomoći. Ipak, važno je prepoznati kada nemamo dovoljno resursa i zatražiti
dodatnu podršku, posebice ako stres izrazito utječe na naše svakodnevno
funkcioniranje. U nekim slučajevima korisno je potražiti i psihološku, odnosno
stručnu pomoć.
Razgovarala: Una Mastrović (3.4)