Dana 23. siječnja 2013. godine učenici Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka u velikom su se broju okupili u 14 sati u učionici 305 kako bi prisustvovali uvodnom dijelu Dana škole. Program je otvoren himnom koju se izveli članovi Združenog zbora Prve riječke hrvatske gimnazije i Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, pod vodstvom profesorice Ljerke Žic. Voditeljica Lea Sečen iz 3.3 razreda opisala je cjelokupni program, a ravnatelj Henry Ponte predstavio školski ljetopis. Potom je uslijedio nastup gudačkog kvarteta (C. Mansell: Lux Aeterna, obrada Marine Bakarić, 4.1) te monolog Jutro nakon kojim je učenica 1.3 razreda, Laura Šalov, oduševila publiku. Na kraju je zbor otpjevao pjesmu May it be iz filma Gospodar prstenova.
Antonela Antić, 2.1
Komentar uvodnoga dijela Dana škole
„Mi smo sad došli slušat Babića, ej“, čuje se glas s moje desne strane dok čekam 14 sati. Mnogo se učenika našlo ispred učionice 305 te me ta činjenica nadasve iznenadila. Nije bilo očekivano da će se takvo mnoštvo pojaviti već na samom uvodu, pogotovo jer smo generacija koja će spavati do 13 sati ako joj se pruži prilika. Ubrzo se oglasilo svima poznato zvono svojim prodornim zvukom te su se otvorila vrata učionice dopuštajući ulazak prisutnima, kojih je bilo toliko puno da se formirala ogromna gužva. Mnogi su profesori već bili na svojim mjestima u prvim redovima, a učenici su polako popunjavali prostor otraga. Sjećam se kako je profesorica Žic rekla da je 305 učionica u kojoj se uvijek održavaju sastanci i raznorazne izvedbe, a sada vidim zašto: ova oslikana učionica dobro nadopunjuje, možda čak i potiče, zabavnu i opuštenu atmosferu koje je bilo napretek. O dobroj atmosferi i druženju profesora i učenika govorila je i Lea Sečen koja je igrala ulogu voditeljice Uvoda u Dan škole. Njen govor bio je optimističan i dobro napisan – dovoljno kratak za svačiju koncentraciju, a dovoljno dug da obuhvati srž Dana škole te radionica koje će se održati. Prethodila je himna Republike Hrvatske, tijekom koje je cijela učionica zapala u očekivanu tišinu, osim hihota nekolicine učenika. Uslijedilo je potom par ravnateljevih riječi. Zanimljivo mi je to što je učionica bila tiha tijekom svake izvedbe, čime su učenici pokazali izrazito poštovanje prema svojim kolegama. Slijedio je očaravajući gudački kvartet (C. Mansell: Lux Aeterena, obrada Marine Bakarić). Najveći je aplauz, zasluženo, dobila učenica Laura Šalov sa svojim monologom Jutro nakon. Teško je bilo povjerovati da je tako uspješno dočarala komplicirane emocije. Profesorica Kaurloto komentirala ju je ovim riječima: “Dobro mala glumi, a tek je prvi razred“.
Razigran i zanimljiv uvod savršeno je dočarao sve ono što predstavlja Dan škole: vrijeme za učenje kroz igru i predavanja te mogućnost da profesore vidimo kao ljude s vlastitom osobnošću i ambicijama, a naposljetku i da naučimo nešto o Andriji Mohorovičiću jer je lijepo čuti kada učenik zna ponešto o čovjeku po kojem je nazvana škola.Jelena Malinarić. 3.2