Dok u susjedstvo nisu stigli crno-bijeli televizori koji su zauzeli glavno mjesto u dnevnim sobama, još uvijek su se redovito pratile vijesti, sportski rezultati i novosti iz novina. Naše slavne riječke novine 1954. dosegnule su počasno mjesto u regiji. One su i danas snažne. Međutim, kao i većini novina, puno im je teže. Mlađe generacije list papira zamjenjuju elektroničkim vijestima, a najbolje se prodaju konkurentske novine „nepotpunih informacija“, kako će kazati naši domaćini. Naime, u srijedu, 2. listopada, u pratnji profesora Gorana Krapića, uputili smo se ispitati glavne face o nastanku i trenutačnoj poziciji Novoga lista.
Kod glavnog šefa
Na ulazu nas je dočekao gospodin Edi Prodan i odveo u njihovu novinarsku jazbinu, sve do glavnoga uredničkog stožera. Putem smo nailazili na novinare koji vade nove tračeve, pripremaju intervjue... Posebno je bilo zanimljivo pitanje: „Čita li itko od vas novine?“ U vrijeme iPhonea to se radi gotovo isključivo putem interneta. Kod glavnog urednika, gospodina Branka Mijića, vodile su se rasprave o slaboj ekonomiji, velikoj nezainteresiranosti publike i gladi za zabavom kakvu nude 24sata. Pitali smo ga zašto se ne promijeni već ionako ispran izgled i raspored stranica. Saznali smo da njihovi čitatelji ne vole promjene te da im se sviđa prepoznatljivost omiljenih novina.
 |
| Novi broj |
Put do tiskare
Nakon šefova ureda krenuli smo dalje prolazeći kraj sportskog kolumnista, fotografa… nizom hodnika te tako stigli do tiskare. Velikih prostorija u kojima se pripremaju svježe novine za vjerne čitatelje. Prolazili smo kraj silnih strojeva i čudili se što je sve potrebno za jedne novine. Slušali smo tako o bojama i kvaliteti papira. Na rastanku nas je zamjenski urednik Prodan pozvao da svratimo i dogodine. Nada se da će netko od učenika jednoga dana postati dio njihove novinarske ekipe. Želimo im sve najbolje – nastavak uspješne proizvodnje te porast broja čitatelja.
Lorena Grenko, 1.4