U Školskim novinama 8. studenoga 2016. predstavljen je učenik naše gimnazije, ujedno i član novinarske skupine, Noa Jelić Matošević. Nadareni je učenik 2.5 razreda iznio svoja razmišljanja o hrvatskome školskom sustavu, važnosti znanja te problemima koji muče darovite.
Školski je sustav opisao kao mašineriju, potpuno neprilagođenu znanju i sposobnostima učenika. Daroviti učenici nemaju priliku steći dovoljno znanja jer ih sustav prisiljava na učenje nelogičnih činjenica napamet i konstantnu utrku za što boljim ocjenama.
Upravo zato Noa je uspjeh postigao uglavnom vlastitim trudom, upornošću i istraživanjem stvari koje ga zanimaju. Naravno, najveća su mu potpora roditelji, a zahvalan je i Osnovnoj waldorfskoj školi u Rijeci, koja je za njega napravila program prikladan njegovim sposobnostima, temeljen na samostalnom učenju uz podršku vanjskih mentora. Objasnio je i kako bi, prema njegovu mišljenju, trebao izgledati školski sustav:
– Šteta je što škole na početku školovanja ne odrade sa svom djecom kvalitetnija testiranja i prema njihovim interesima i sposobnostima prilagode školski program, jer bi onda i njima i djeci bilo puno lakše. Ovako nastavnici takoreći peglaju sve učenike prema nekoj sredini, iako je to nekima previše, a nekome premalo, što stvara frustraciju i kod djece i kod nastavnika. Mislim da školski sustavi koji se više prilagođavaju sposobnostima i interesima djece, bilo kroz ranije razdvajanje djece prema sposobnostima kao primjerice u Njemačkoj ili kroz veću individualizaciju nastave, kakav je finski model, postižu bolje rezultate.
Vrlo je zadovoljan programom u Gimnaziji Andrije Mohorovičića Rijeka te nastavnicima koji učenicima željnima znanja nastoje objasniti dodatno gradivo najbolje što mogu unatoč neadekvatnoj opremi:
– To je gimnazija gdje dolaze djeca s interesom za prirodoslovne predmete, s njima se dosta radi, a sama je škola prilično fleksibilna i raznim projektima potiče interes učenika. Naravno, sve to nekako uspijeva postići bez odgovarajućih labosa i kvalitetne tehničke pozadine. Takav tip škole – motivirani nastavnici i učenici + fleksibilnost + poticajni projekti - sjajno bi funkcionirao kada bi imao samo jutarnju smjenu i odgovarajući prostor tako da se ujutro odradi nastava, a da poslijepodne zainteresirani učenici, kojih nema malo, mogu nastaviti rad na svojim projektima. Ovako, izmjenjujući se s drugom gimnazijom u zgradi, gubi se ritam, jer je nastava naizmjence ujutro i popodne. Da ne govorimo o tome da vrlo motivirani nastavnici iz prirodoslovnih predmeta uglavnom moraju koristiti našu sposobnost imaginacije za čitav niz stvari gdje je labos nužan. Mislim da i mi učenici i naši nastavnici zaslužujemo bolje uvjete.
Noa je već usvojio većinu gimnazijskog programa nastavnih predmeta, pa se bavi naprednijim gradivom i različitim projektima. Volio bi akcelerirati te nakon završetka srednje škole iskoristiti jednu godinu kako bi razmislio o svojim planovima za budućnost.
– Stjecajem okolnosti te zbog mog načina učenja svladao sam samostalno već dobar dio gimnazijskog gradiva prirodoslovnih predmeta i jezika pa se u školi, zahvaljujući uviđavnosti nastavnika, bavim naprednijim gradivom ili nekim projektima. No, volio bih akcelerirati svoje školovanje. To bi mi omogućilo da malo prodišem i jednu godinu između gimnazije i fakulteta provedem radeći po Hrvatskoj i Europi u raznim visokotehnološkim tvrtkama. Također bih volio nekoliko mjeseci provesti gostujući kao volonter u nekoliko svjetskih istraživačkih stanica. Vjerujem da bih nakon toga bio spreman donijeti zrelu odluku o izboru studija i biti puno učinkovitiji i određeniji na studiju.
Jelena Hauser (2.1)