Skip to main content

Po svijetu: Maroko

Oduvijek sam bio pustolovna osoba željna adrenalina, željna iskusiti nešto novo i drukčije, nesvakodnevno. Zaista, kao pojedinac imam sreće što sam dio obitelji koja obožava putovati.
Bližili su se proljetni praznici 2015. godine, a to je značilo da je tek bilo potrebno pronaći destinaciju. Nasreću, dilemi je ubrzo došao kraj. Pogledavši epizodu poznatog kuhara i gastronoma Anthonyja Bourdaina, složili smo se da ćemo otputovati u Marrakech, grad u unutrašnjosti Maroka, države na sjeverozapadu Afrike.
Putovanje je započelo vožnjom do zračne luke Bergamo u okolici Milana. Nedugo nakon ukrcavanja u zrakoplov našao sam se u zraku, iako po tko zna koji put, uvijek mi je let istim pružao veliko zadovoljstvo.
Nakon višesatnog leta sletjeli smo nedaleko od grada i u nekoliko trenutaka našli se u rent-a-caru. Prvo iznenađenje osigurala je, iako očekivana, visoka temperatura, a zatim i promet unutar grada; nimalo nalik civiliziranom načinu prijevoza, svi su trubili, krave hodale cestom, ljudi pretrčavali... Strašno! Obišli smo grad kako bismo vidjeli što ćemo sve posjetiti.
Ostavivši prtljagu u hotelu, zaputili smo se pješke obići grad. Kupili smo pokoji suvenir, pojeli na glavnome trgu Jemaa el-Fnaa, unutar staroga dijela, i vratili se u hotel. Napokon, malo odmora.
Idućeg dana, nakon neobičnog doručka, koji je zapravo bio švedski stol na marokanski način, krenuli smo prema Casablanci, najvećem gradu Maroka. Najzanimljiviji dio toga dana bio mi je posjet džamiji Hasana II., jednoj od najvećih i najskupljih džamija na svijetu, neusporedivo ni s čim u Hrvatskoj. Taj smo dan ponovno završili večerom u Marrakechu.
Treći je bio najzanimljiviji, uputili smo se prema pustinji, preko gorja Atlas. Posebno ću upamtiti prijevoj Col du Tichka. Naime, na nadmorskoj visini od 2260 m dočekao nas je pomalo čudan prizor, snijeg na ugodnoj temperaturi od tridesetak stupnjeva, nešto neopisivo. Spustili smo se do grada imena Ouarzazate pa obišli flimski studio Atlas, poznatu filmsku lokaciju unutar pustinje. Mumija, Gladijator te Asterix i Obelix: Misija Kleopatra neki su od filmova snimljenih upravo tamo, uistinu zanimljivo iskustvo.
Četvrti dan nismo napuštali grad, posjet botaničkom vrtu Majorelle i jahanje na devama osigurali su nezaboravna sjećanja.
Prije no što sam uspio zamijetiti, pronašao sam se u zrakoplovu, putovanju se bližio kraj. Navedenu destinaciju zapamtit ću kao spoj arapsko-afričke kulture, odličnih okusa, pogleda koji oduzimaju dah. Ponosno križam Maroko s liste neposjećenih lokacija, a na sljedeća putovanja gledam s velikim smiješkom.
Marko Novak (2.1)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...