Arijana Behlić: Prihvaćenost i preživljavanje (Društvene mreže)

Arijana Behlić nedavno je završila Gimnaziju Andrije Mohorovičića Rijeka. Bila je članica naše novinarske skupine te Združenoga pjevačkog zbora GAM-a i PRHG-a. Pohađala je mnogo izvanškolskih aktivnosti (gluma u HKD-u, fotografske radionice, tečaj keramike...). Bila je dio Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter. U sklopu radionice videoaktivizma projekta Reci, pa ispeci 2 snimila je s učenicima Učeničkoga doma Podmurvice Rijeka dokumentarni film o nepogodnim uvjetima s kojima se ljudi s invaliditetom (prvenstveno oni u kolicima) suočavaju. Film je nastao u suradnji s udrugama Filmaktiv i PaRiter te je prikazan u Art-kinu. Arijana je sudjelovala i u projektu oblikovanja Multisenzoričkoga vrta Učeničkoga doma Podmurvice Rijeka. Trenutno je u Velikoj Britaniji. Upisala je studij Communications & Society and Film & TV na sveučilištu Nottingham Trent i cilj joj je baviti se javnim govorništvom. 

Prošle je godine, kao članica novinarske skupine, između ostaloga, napisala i zanimljiv tekst o društvenim mrežama. Danas ga prvi put objavljujemo.

PRIHVAĆENOST I PREŽIVLJAVANJE

DRUŠTVENE MREŽE

NEMA kritika, NEMA propitkivanja. U današnjem svijetu sve se svima sviđa: od neke odjeće pa sve do nesreće koja se dogodila prije svega dvije minute. Sve što objavimo, super je – pogledajte samo one lajkove, emotikone i naljepnice.... ako ih ima puno, pa mora da smo nešto dobro napravili, zar ne?

Tina Bakić i Aneta Starčević (autorica fotografije: Linda Grlaš)

Jeste li se ikada zapitali što čini društvene mreže toliko zastupljenima u današnjem društvu? Zašto su one danas tako popularne?

PRIJATELJI KOJI ĆE SE UVIJEK SA SVIME SLOŽITI

Još od pamtivijeka ljudi žele da ih društvo prihvati, jer oni koji nisu bili prihvaćeni nisu imali mogućnosti preživjeti. Hrana, drva za ogrjev, mjesto za život i, naravno, nasljeđivanje (rađanje potomaka); za sve to potrebna nam je grupa ljudi (društvo). Nekada je prihvaćanje društva doslovno označavalo razliku između života i smrti. No i danas, kada je  čovjek evolucijom došao do mogućnosti da sam preživi, pronađe (čitaj: kupi) hranu itd., mi kao evoluirani pojedinci još smo više ovisni o prihvaćanju no što su bili naši preci tisućama godina prije nove ere. Ali, ne o bilo kakvom prihvaćanju. Točnije rečeno, ovisni smo o tome da postanemo dio društva preko medija. Toliko smo evoluirali kao vrsta da nam više ni nisu potrebna upoznavanja uživo. Danas je dovoljno samo otvoriti jednu od društvenih mreža na našem smartphoneu te će nam taj naš pametni telefon bez problema pronaći prijatelje. Kome trebaju pravi prijatelji koji će ponekad kritizirati nas i naše postupke, kada možemo imati prijatelje koji će se uvijek sa svime složiti. Kliknut će lajk na jednom od naših dnevnika poput Facebooka ili Instagrama i to će biti to. NEMA kritika, NEMA propitkivanja. U današnjem svijetu sve se svima sviđa: od neke odjeće pa sve do nesreće koja se dogodila prije svega dvije minute. Sve što objavimo, super je – pogledajte samo one lajkove, emotikone i naljepnice.... ako ih ima puno, pa mora da smo nešto dobro napravili, zar ne?

POPULARNOST NE MORA NUŽNO ZNAČITI I LJUBAV

Ljudi danas miješaju pojam ljubavi i popularnosti. Svi mi smatramo kako broj lajkova i komentara pokazuje koliko smo zapravo voljeni. No, zaboravljamo jednu stvar. Prava ljubav znači i popularnost, a popularnost ne mora nužno značiti i ljubav! Naime, bit ćemo popularni među onima koji nas istinski vole, no oni koji nas smatraju popularnima najčešće nas zapravo i neće voljeti.