Skip to main content

Kineski jezik u Šangaju


Šangaj (autorica fotografije: Laura Zelenika, 4.4)
Letizia Viškanić, Ornella Turato, Lisa Mihelec, Laura Zelenika i ja imale smo priliku otići u Kinu, u SUIBE Gubei Campus u Šangaju, na dva tjedna da naučimo kineski jezik i proučimo njihovu kulturu. Kamp je trajao od 21. srpnja do 4. kolovoza i započeo je letom iz Zagreba do Moskve, koji je trajao otprilike tri sata. U Zagrebu smo se upoznale s ostalim sudionicima kampa, koji su došli iz svih krajeva Hrvatske. Stigavši u Moskvu, trebale smo čekati tri sata za let Moskva – Šangaj, koji je trajao osam sati.

Kineska hrana (autorica fotografije:
Laura Zelenika, 4.4)
Kada smo stigli u Šangaj, sreli smo se s volonterima iz Kine, koji su nas odveli u naš smještaj. To je bio studentski dom, gdje smo imali sobe za dvoje, bile su lijepe i imale klimu, što nam je bilo najvažnije jer se u to doba u Kini temperature penju do nekih četrdeset stupnjeva. Volonteri su nam stoga cijelo vrijeme davali vodu, a blizu kampusa nalazila se i mala trgovina. Prvi dan pisali smo inicijalni test kako bi nas mogli smjestiti u određenu grupu ovisno o našem znanju, pa smo nakon toga skoro svaki dan pohađali sat kineskoga jezika. Uz te sate održavale su se i razne radionice (kaligrafija, crtanje, glazba, taiji...), koje su nam organizirali volonteri. Imali smo i dva-tri razgledavanja obližnjih manjih gradova i znamenitosti (Ancient Watertown, Tianzitang, Pearl Tower...). Posebno nam se svidio trodnevni izlet u Suzhou i Zhouzhuang jer smo vidjeli različite muzeje i kineski vrt. Sve je jako brzo prošlo, i da nismo ni primijetili, već je bilo vrijeme da se istim putem vratimo doma. Jedna od stvari koja nam je ostala u sjećanju njihova je specifična i jedinstvena hrana, primjerice bāo zi, što je tradicionalan desert punjen posebnom slatkom vrstom graha, miàn tiáo, što je njihova vrsta tjestenine napravljena od rižina brašna itd.

Osim nas u kampu su bili prisutni ljudi iz brojnih drugih europskih država, poput Češke i Slovenije, te smo imali mogućnost upoznati se s njima i njihovom kulturom. Željela bih isto naglasiti da su nam volonteri bili odlični i uvijek spremni pomoći.  Jako smo sretne što smo imale priliku upoznati i iskusiti drukčiji način življenja u drugom dijelu svijeta i preko raznih zanimljivih događaja i poznanstava poboljšati znanje kineskoga jezika.

Maria Zelenika (4.4)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...