Književni svemir Arthura C. Clarkea: „Božji čekić“

U okviru projekta Književni svemir Arthura C. Clarkea nastalo je mnogo kreativnih radova. Danas ćemo predstaviti Clarkeovo djelo „Božji čekić“. Ana Šubat izradila je digitalni plakat o njemu, a Lea Zubčić, potaknuta navedenim romanom, napisala kratku priču.

Autorica: Ana Šubat (2.4)

„Božji čekić“ – knjiga koja mijenja pogled na svijet

Tara je bila jedna posve uobičajena tinejdžerica koja je živjela u San Franciscu u Kaliforniji. Najviše je voljela glazbu i crtanje, i kako to običava u toj dobi, gledanje filmova, serija i provođenje vremena uz različite oblike tehnologije. Nemiran duh, sreća, veselje, zaigranost… sve su to bile riječi koje su opisivale Taru dok je bila malo dijete. Tada joj je najveća želja bila postati balerina, a kasnije pijanistica. Ipak, kako je vrijeme odmicalo, Tara je već duboko zaronila u tinejdžersko doba.

Zabavu je već odavno zamijenila škola, koja ju je pripremala za život. Tijekom toga vremena, osim škole, mučila su je mnoga „životna“ pitanja; Tko sam ja?, Što me zanima i što ću raditi u budućnosti?, Kakva će biti moja budućnost?... Kada bi pomislila da je napokon pronašla nešto što voli, nešto što će raditi i u budućnosti, naposljetku bi shvatila da jednostavno u tome nema dovoljno strasti da s time nastavi dalje, kamoli da radi taj posao cijeli svoj život. Godine u srednjoj školi su promicale, i svakim danom imala je sve manja vremena do trenutka kada će napokon morati odlučiti kamo krenuti dalje.

Dok je još bila u gimnaziji, jednom prilikom za svoj rođendan dobila je od prijateljice jednu knjigu. Znanstvena fantastika, uh, pomislila je na prvu. Čitanje knjiga bio joj je jedan od hobija, ali žanr znanstvene fantastike nikada je se nije pretjerano dojmio. Kada bolje razmisli, takvoj vrsti zapravo niti nije dala pravu priliku. Nešto u tome jednostavno joj se oduvijek činilo odbojnim, više je voljela knjige koje su prikazivale realističnu sliku svijeta i života. Ipak, činilo joj se glupo da ne pročita knjigu koju je dobila, može barem pokušati, pomislila je.

Tako je jednoga ljetnoga poslijepodneva započela čitati knjigu. Zavalila se u udobnu ležaljku na terasi i otvorila prvu stranicu knjige. Odmah je zamirisalo po novini, po svježim stranicama koje su do nedavno stajale sklopljene na polici s ostalim knjigama. Bila je riječ o knjizi poznatog engleskog pisca Arthura C. Clarkea, „Božji čekić“, samo jedan u nizu od njegovih mnogobrojnih znanstvenofantastičnih romana. Posveta na početku knjige zaista ju je zainteresirala, ali prve stranice knjige nisu ostavile osobiti dojam na nju. Robert Singh bio je glavni lik ove knjige, to je bilo očito već na samom početku. Što je Tara dublje zaranjala u priču, mašta ju je sve više vodila i poticala da nastavi čitati dalje. Kada je stigla do dijela kada Singh odlazi na Mjesečev maraton u Zaljevu Duga, knjiga ju je potpuno obuzela. Kako su samo bili opisani ti napeti, dugi i teški trenuci dok se borio da pobijedi u tom maratonu unatoč svim nevoljama koje su ga tada snašle. Naposljetku ga je maraton proslavio i učinio poznatim među svim ljudima. Vrlo zanimljivo bilo je to što su ljudi tada živjeli, ne samo na Zemlji koja je već gotovo sva bila uništena, nego i na Mjesecu i Marsu. Život na Marsu postao je nešto sasvim normalno, iako je najbolje uvjete možda ipak i dalje imala Zemlja. Vrijeme je prolazilo, no Tara nimalo nije marila za to. Bila je sasvim sigurna da polako počinje mijenjati svoje mišljenje o ovoj knjizi, ali i općenito o znanstvenoj fantastici. Singh je, dakle, bio rođen na Zemlji, ali je kasnije živio na Marsu sa svojim sinom Tobyjem i suprugom Freydom koju je upoznao malo prije maratona. Kasnije je dobio još dvoje djece koje je uživalo u mnogim pustolovinama tijekom kojih ih je Singh vodio. Sve te nove naprave, astronautska oprema, tehnologija, sve je bilo toliko zapanjujuće. Zapanjujuća činjenica zapravo je bila koliko je čovječanstvo napredovalo i unaprijedilo društvo svim tim novim izmumima. „Prijenosan mozak“ nešto je što je Taru osvojilo odmah na prvu. Kada bi i ona mogla ponovno proživljati najdraže uspomene ili ići na mjesta na kojima nikad nije bila uz pomoć „prijenosnog mozga“, to bi bilo toliko zanimljivo, mislila je Tara.

Svakim retkom, svakom stranicom, knjiga joj je pružala mogućnost da zaroni u svijet, koji zbog svojih novih otkrića više nije gotovo uopće sličan ondašnjem kakav je poznavala. Mogla se bez problema zamisliti na Marsu u astronautskom odijelu, umjesto doktora Millara kako kroz teleskop proučava svemir i pronalazi novo tijelo, Kali, sudbonosni asteroid koji će promijeniti živote ljudi na Zemlji.

Zanimljiv i razočaravajući dio knjige, koji je nesumnjivo ostavio najveći dojam na Taru, bio je onaj kada je cijela posada svemirskog broda Goliath, čija je zadaća bila zaustaviti Kali, odnosno preusmjeriti je s njezine staze, mislila da će pritom oni stradati. Već su se svi bili pomirili sa svojom sudbinom i mirno čekali kraj, dok je ona istovremeno suosjećala s njima i poželjela nešto učiniti.

Kada je Tara zatvorila knjigu, poželjela je čitati još, poželjela je biti na Singhovu mjestu, iskusiti sve što je on iskusio u toj velikoj pustolovini. Jednostavno je osjetila neki novi osjećaj, neku veliku strast prema tome, kao da je to mjesto gdje ona pripada. Ova knjiga proširila joj je vidike i preusmjerila pažnju na nešto o čemu prije nije niti razmišljala. Željela je, baš kao i Singh, spasiti Zemlju, ali i istražiti čitavi svemir. Toliko riječima neopisivih stvari, svemirskih čuda me tamo čeka, pomislila je. Zatvorila je knjigu i s novim pogledom na svijet nastavila živjeti. Bilo je očito na kojem će fakultetu nastaviti svoje obrazovanje i u kojem smjeru. Ono što je bilo sasvim sigurno jest da je Tara napokon znala što joj je život namijenio. Hrabro se otisnula u taj čarobni svijet, svijet u kojem je i do sada živjela, ali nije znala što joj sve nudi jer je njezin pogled dosezao do oblaka. No ono što se nalazi daleko iznad oblaka, možda baš Kali, neizbježna je i kobna sudbina svih nas, a Tara je to uz ovu knjigu shvatila te odlučila promijeniti je kao i Singh, onda kada uistinu stigne.

 

                                                                                                            Lea Zubčić (2.3)