Skip to main content

Londonska avantura 2.1 i 2.4 razreda

Umjesto sa školskim torbama na leđima te smo se srijede, 25. listopada, s koferima uputili prema Veneciji, odakle nam je u jutarnjim satima kretao let za London. Nakon dva sata i jedne „izgubljene“ prtljage napokon smo dotakli čvrsto tlo Engleske. Započela je četverodnevna avantura 2.1 i 2.4 razreda! Na izlazu iz najveće londonske zračne luke, Heathrow, dočekao nas je autobus u kojem smo doživjeli prve odlike glavnoga grada – vožnju lijevom stranom, velike gužve i očekivano oblačno vrijeme, koje nas je ipak poslužilo.


2.1 i 2.4 razred

Prva stanica, ujedno i posljednja toga dana, bio je British Museum – prava poslastica za ljubitelje povijesti. U njemu je čak osam milijuna izložbenih primjeraka. Ondje smo, nažalost, imali premalo vremena za istraživanje onih najskrivenijih prostorija, ali to razočaranje nestalo je kada smo stigli na ukusnu večeru u talijanski restoran Bizzaro.


Big Ben

Iduće smo jutro započeli Big Bus turom i vožnjom po rijeci Temzi. Unatoč tipičnom engleskom vremenu uživali smo u razgledavanju najpoznatijih znamenitosti Londona poput Shakespeareova Globe Theatra, Tate Moderna i Milenijskog mosta. Našoj je sreći ipak došao kraj kada smo se morali iskrcati kod Big Bena i nastaviti obilazak pješice. Hodajući uz rijeku s dobrim pogledom na London Eye, stigli smo do Trafalgar Squarea i Buckinghamske palače, a potom i našega hostela. 


London Eye

Treći smo dan crvenom linijom podzemne stigli do katedrale svetoga Pavla, gdje je naša draga vodičkinja Svjetlana s nama nesebično, kao i proteklih dana, dijelila sva svoja znanja o toj građevini. Zatim smo, nakon što smo ga jučer vidjeli izvana, imali priliku ući u Shakespeareov Globe Theatre te uz pratnju saznati mnogo o njegovoj povijesti i načinu rada. Nedaleko od kazališta nalazi se najstarija tržnica u gradu – Borough Market. Pauza za ručak ondje bila je idealna opcija; svatko je mogao pronaći nešto za sebe, a istovremeno doživjeti onu poznatu multikulturalnost Londona. Prešli smo Tower Bridge i stigli do Tower of Londona gdje nam se ovoga puta nije posrećilo s vodstvom; većina nas je odande izašla u većem neznanju nego u kojem smo ušli, ali barem je kolekcija kraljevskih kruna bila donekle zanimljiva.


Tower Bridge

Gradsku smo gužvu posljednjega dana zamijenili mirnom šetnjom Hyde Parkom. Osim palače Kensington, nekadašnje rezidencije princeze Diane, vidjeli smo slatke pse, druželjubive patkice i vesele vjeverice koje su uživale u jutarnjem suncu. Ubrzo smo stigli do National History Museuma koji niti one najveće neobožavatelje muzeja, uz više vremena, ne može ostaviti ravnodušnima.


Fotografija s nastavnicama Nives Poklepović i Tanjom Perkić Dizdarević

Ipak, svemu što je lijepo mora doći kraj. Zvuk kotačića naših kofera, koji su bili teži za nekoliko suvenira i puno lijepih uspomena, ponovno je odzvanjao zračnom lukom, a turbulentan let prema Veneciji podsjetio nas je na vožnju Autotrolejom i povratak u školske klupe.

 

Iva Balent (2.4)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...