„Važno
mi je da učenici znaju da Art-kino postoji“
U
razgovoru s našom knjižničarkom Leonilom Marač saznale smo sve što nas je
zanimalo o Art-kinu Croatia, programima koje ono nudi, načinima poticanja
razvoja filmske kulture kod djece i mladih te bogatoj dugogodišnjoj suradnji
Art-kina i naše škole.
 |
| Škola u kinu |
Otkad
škola surađuje s Art-kinom?
– Škola
surađuje s Art-kinom otkad sam ja ovdje počela raditi, znači, od 2015. godine.
Koliko
se učenika obično prijavi za odlazak u kino?
Pa,
ovisi. Svake je školske godine drugačiji broj učenika koji se prijavljuje,
ovisi o njihovoj zainteresiranosti. Ponekad se dešavalo da učenici nisu bili
presretni kad bi trebali ići u kino, ali onda sam ja doskočila tome tako da sam
taj odlazak u kino i gledanje filma, temu o kojoj govori, povezala s nekim
predmetom iz kojega bi oni kasnije dobili ocjenu. To je onda bila win-win
situacija. Nekih godina učenici su odlazili u kino zajedno sa svojim
razrednicima kako bi proveli vrijeme zajedno, da se bolje upoznaju… pa bi im se
to pisalo kao Sat razrednika. Nekad je to bilo u sklopu zdravstvenog odgoja,
gledali su se filmovi koji su obrađivali teme poput mentalnog zdravlja,
odrastanja, problema tinejdžera itd. Uvijek postoji skupina učenika koja željno
odlazi u kino i želi gledati drugačije filmove, zato što takve filmove ne može
vidjeti na televiziji, Netflixu ili Amazonu. To su pomno odabrani filmovi baš
za njihovu dob koji se bave određenim problemima i, što je najbolje, to su
filmovi europske kinematografije. Ove godine učenici imaju priliku pogledati
poljski film, prije nekoliko tjedana učenici su otišli pogledati rumunjski
film. Sad kad razmislim, ja se ne sjećam jesam li u životu pogledala rumunjski
film, a naši učenici imaju priliku to napraviti, besplatno, u prekrasnoj
Dječjoj kući.
 |
| Program |
Koji je
razred dosad najviše sudjelovao u ovom projektu?
– Općenito,
u ovom projektu najviše sudjeluju prvi razredi, zato jer se trudim da svake
školske godine svi prvi razredi sa svojim razrednicima idu u kino. Važno mi je
da posjete Dječju kuću u kojoj se nalazi dječje Art-kino. Važno mi je da
posjete tu građevinu, da znaju da ona postoji i da tamo mogu doći i provoditi
svoje slobodno vrijeme. Isto tako, kada gledamo filmove u pravoj zgradi
Art-kina važno mi je da učenici znaju da to kino postoji, da oni kao jedni
gimnazijalci ne misle da Rijeka ima samo Cinestar, nego da znaju da postoji i
Art-kino gdje mogu pogledati kvalitetne filmove. Naravno, ne želim time reći da
američki filmovi nisu dobri, dapače, volim i ja pogledati neke velike blockbustere
kakvi se prikazuju u Cinestaru. No oni
se isto tako mogu pogledati i u Art-kinu i u Art-kinu Dječje kuće – ali razlika
je u ugođaju koje nudi jedno krasno kino koje ima svoju povijest i prekrasno
uređeno kino Dječje kuće od onog kojeg nudi Cinestar.
Pada
li zainteresiranost za odlazak u kino s odlaskom učenika u više razrede?
– Može
se reći da zainteresiranost opada, zato jer se obaveze gomilaju. Naprimjer,
maturanti imaju puno različitih obaveza nakon škole, pripreme za maturu i onda
im se zbog toga ne da ostajati nakon nastave i ići u kino, iako je to, recimo,
jedanput u cijeloj školskoj godini. Ne čini mi se baš tako strašno da se jednom
u školskoj godini ostane nakon nastave sat i pol, dva, kako bi se pogledao neki
dobar film. Mislim da to svatko može preživjeti.
Kakve
filmove učenici najčešće gledaju i za koje su školske predmete vezani ti
filmovi?
– Dosad
smo povezivali filmove s različitim nastavnim predmetima. S povijesti,
hrvatskim jezikom, sa stranim jezicima tako što smo gledali filmove talijanske
kinematografije, francuske, njemačke… Tematski smo lako povezivali filmove s predmetima kao što su filozofija,
sociologija i etika. Ove ćemo godine, naprimjer, pogledati jedan film povezan s
nastavom vjeronauka. Filmovi mogu biti povezani s bilo kojim predmetom zato jer
teme variraju… Mislim da poveznica ima mnogo, treba vam samo malo mašte, želje
i volje da nešto povežete s nečim čime se bavite, što vas zanima.
Postoji
li neki film koji se posebno istaknuo i svima ostao u sjećanju?
– Prošle
sam školske godine, između ostalog, vodila učenike pogledati Oblak,
dokumentarni film o Luki Ritzu, učeniku koji je bio pretučen u Zagrebu i koji
je od posljedica udaraca preminuo. Nakon toga njegovi su roditelji i
Ministarstvo znanosti i obrazovanja osnovali nagradu Luka Ritz, nagradu za promicanje tolerancije i škole bez
nasilja. Svake godine učenici koje škola prijavi, koji se bave nekim određenim
programima nenasilja, mogu dobiti tu nagradu. Kada sam odabirala taj film, bilo
me je malo strah hoće li biti pretežak za učenike, zato jer je tema jako teška…
radi se o njihovom vršnjaku koji je umro, radi se o nekome tko je iz Hrvatske,
tko je iz Zagreba koji je sat i pol udaljen od Rijeke… Mislila sam da ću možda
pretjerati ako ih odvedem na takav film, ali kasnije, u razgovoru s učenicima,
saznala sam da im je upravo taj film bio omiljen, tako da ga planiram uvrstiti
i u naše buduće odlaske u Art-kino. Dobro je da učenici pogledaju i takve
filmove, koji možda jesu malo „teži“, koji svojom pričom potresu, možda nam čak
treba jedan dan da dođemo k sebi, ali to su stvari koje se dešavaju, koje su
realne i koje su oko nas, kojih moramo biti svjesni. I sve to je zapravo vezano
za našu edukaciju i naš život. Moramo znati o svemu što se dešava, i o lijepom
i o ružnom.
 |
| Gamovci gledaju Kraljev govor |
I za
kraj, mislite li da filmovi pozitivno utječu na učenike i njihova razmišljanja?
– S
filmovima je kao i sa svime drugim… postoji dobar film i loš film, kao što
postoji dobra knjiga i loša knjiga. I upravo to je dobro za učenike i za
izgradnju njihova stila, jer kako možete znati je li neka knjiga ili neki film
dobar ako ne pogledate nekoliko loših filmova i ne pročitate nekoliko loših
knjiga. Na taj način izgrađujete svoj ukus, na taj način, gledajući dobre
filmove i loše filmove, učite o različitim temama, o različitim
kinematografijama, upoznajete različite kulture. Znam da vam roditelji uvijek
govore: „Nemojte puno gledati televiziju!“ I mi profesori vam to govorimo, baš
zato jer danas svi jako puno gledamo u ekrane, što u ekrane naših mobitela, što
računala, laptopa, televizora itd. Ali ipak, moramo misliti na kvalitetu
provođenja našeg slobodnog vremena te se tu i tamo počastiti jednim dobrim
filmom, jednim dobrim dokumentarcem,
nečim što će nas obogatiti i što će nas naučiti nečem novom. Ako naše
slobodno vrijeme provedemo gledajući takvu filmsku poslasticu, onda smo ga
kvalitetno proveli, onda možemo reći – to je to.
Una
Mastrović (1.4)