Skip to main content

Ipak se kreće... (projektna nastava u čarobnoj Toskani)

Niko Šjardi vodio je bilješke tijekom projektne nastave u Toskani te pripremio tekst koji će vam pomoći doživjeti toskansku čaroliju.


1.2 i 1.4 razred s razrednicama Nives Poklepović i Frankom Markić

Prije nego što sam prvi put posjetio Firencu, govorili su mi da je najljepši grad u čitavoj Italiji. Da je jednostavno posebna i drukčija. Da ima pravu dušu Italije. Zbog svih tih priča moja su očekivanja od Firence bila zaista visoka. I nisam se razočarao. Ni tada ni sada kada sam bio s razredom na projektnoj nastavi. Firenca ima taj renesansi duh zbog kojega mi je za sada najdraži grad Italije.


1.1 i 1.3 razred s razrednicima Emicom Pandurić i Goranom Krapićem

1.5 razred s razrednicom Fedorom Vidas Dejhalla i nastavnicima fizike Patricijom Nikolaus, Anom Buchberger Đaković i Petrom Jelačom

Naše trodnevno putovanje odvijalo se u okviru projekta Ipak se kreće… Sudjelovali su učenici prvih razreda kojima su bili podijeljeni zadatci iz različitih nastavnih predmeta. U našoj su pratnji bili nastavnici fizike Patricija Nikolaus, Ana Buchberger Đaković i Petar Jelača te razrednici Emica Pandurić, Nives Poklepović, Franka Markić, Fedora Vidas Dejhalla i Goran Krapić. Sve je započelo noćnom vožnjom i jutarnjim obilaskom Lucce, jednog od najvažnijih umjetničkih gradova u Italiji. Oduševila me svojom bogatom poviješću, prekrasnim crkvama, katedralama i drevnim zidinama koje su gotovo u potpunosti očuvane. Najviše mi se dopala katedrala San Martino, na osami staroga gradskog središta i pomalo skrivenoj lokaciji. Razlog takve lokacije jest preopterećenost središnjih i najvažnijih područja grada u šestom stoljeću kada je izgrađena i možda upravo zbog toga Duomo odiše blagim mirom.


San Martino, Lucca

U popodnevnim smo satima nastavili za Pisu, svjetski poznat grad po svome slavnom zvoniku. Zvonik koji su u nekoliko navrata bezuspješno pokušali ispraviti zbog poniranja tla zauvijek je ostao Kosi toranj. Suncem obasjan i čudesan po svojem izgledu, moju prvu sliku u Pisi učinio je savršenom. Igra svjetla i sjene još je više dočarala njegovu veličanstvenost. Svjetski poznat astronom, fizičar, matematičar i inženjer, izumitelj termoskopa, poboljšanog kompasa, Galileo Galilei rođen je upravo u Pisi. I cijela Pisa može se otkriti Galileijevim stopama, s obzirom na to da su Trg čudesa, katedrala i Kosi toranj početna mjesta na kojima je izvodio poznate pokuse slobodnoga pada i oscilacija njihala. Gledajući brončanu skulpturu oca moderne znanosti i Kosi toranj, i prolazeći Trgom čudesa, imam osjećaj da sam zaista doživio dio njihove povijesti.


Galileo Galilei, Pisa

Trg čudesa i Kosi toranj, Pisa

Drugi i treći dan putovanja posvetili smo Firenci, jednom od glavnih središta talijanske renesanse uz drevnu povijest koja datira još iz rimskoga razdoblja. Šetnja ulicama ovoga grada izgleda kao da prolazimo kroz veliku umjetničku galeriju na otvorenom. Njezino središte proglašeno je mjestom svjetske baštine 1982. godine, a puna je veličanstvenih katedrala i crkvi, povijesnih ulica i trgova, spomenika i umjetničkih djela koja se nalaze uglavnom u povijesnom središtu grada. Središte Firence krasi romantični most koji se proteže preko rijeke Arno već 450 godina, Most Svetog Trojstva. U projektiranju mosta arhitektu je pomogao poznati umjetnik Michelangelo, a sastoji se od tri eliptična luka po kojem je i dobio ime. Katedrala svete Marije meni je najznačajnije mjesto u gradu i prvo koje bi trebalo obići kada se stigne u Firencu. Na katedrali, muzeju i tornju možemo vidjeti neke od najnevjerojatnijih radova umjetnika Michelangela, Donatella i Giotta. Gradski trg Piazza della Signoria predstavlja mjesto s kojeg je obitelj Medici upravljala gradom i u koje su dolazili svi najveći umjetnici tog vremena. Mramorni kip Davida smatra se i simbolom grada zbog svoje plemenitosti i odlučnosti, težak je čak šest tona, a Michelangelo ga je radio dvije godine. Palača Pitti najveći je kompleks palača u Firenci čije je pročelje dugačko čak 205 metara, a visoko 38. U njoj su Galerija moderne umjetnosti, Muzej porculana, Muzej srebra, Muzej kočija i Galerija kostima. U bazilici Santa Croce nalaze se grobnice poznatih umjetnika kao što su Dante Alighieri, Galileo Galilei, Michelangelo Buonarroti i drugi. Neptunova fontana i galerija Uffizi samo su neke od atrakcija koje bi trebalo posjetiti.


Plan grada Firence

Boravak u Toskani pomalo se bližio kraju i u kasnim popodnevnim satima napustili smo Firencu. Legenda kaže da ćeš joj se, ako imaš sreće, vratiti. Tako sam se i ja vratio. I vratit ću se opet. Jer i sada, kad pomislim na Firencu i Toskanu, osjetim inspiraciju, a neki od prizora još me uvijek ostavljaju bez daha. Mogu reći da se u Toskani posvuda osjeća romantika, u umjetnosti, u prirodi, u tanjuru, u jeziku, u fontani, u sladoledu, u arhitekturi, i jednostavno te zove natrag.


Santa Maria del Fiore

Putovanje Firencom započnite posjetom katedrali svete Marije i čudesnom Duomu, prošećite Starim mostom zvanim Ponte Vecchio, poslušajte legendu o vepru, zavirite u galeriju Uffizi i palaču Pitti, obiđite trg Piazza della Signoria, baziliku Santa Croce i isprobajte vrhunski sladoled, bez obzira na godišnje doba u kojem putujete, i ostat će vam zauvijek u srcu.

 

Autor teksta i fotografija (osim razrednih): Niko Šjardi (1.4)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...