Sunday, October 20, 2013

U riznici Novog lista

Dok u susjedstvo nisu stigli crno-bijeli televizori koji su zauzeli glavno mjesto u dnevnim sobama, još uvijek su se redovito pratile vijesti, sportski rezultati i novosti iz novina. Naše slavne riječke novine 1954. dosegnule su počasno mjesto u regiji. One su i danas snažne. Međutim, kao i većini novina, puno im je teže. Mlađe generacije list papira zamjenjuju elektroničkim vijestima, a najbolje se prodaju konkurentske novine „nepotpunih informacija“, kako će kazati naši domaćini. Naime, u srijedu, 2. listopada, u pratnji profesora Gorana Krapića, uputili smo se ispitati  glavne face o nastanku i trenutačnoj poziciji Novoga lista.

Kod glavnog šefa
Na ulazu nas je dočekao gospodin Edi Prodan i odveo u njihovu novinarsku jazbinu, sve do glavnoga uredničkog stožera. Putem smo nailazili na novinare koji vade nove tračeve, pripremaju intervjue... Posebno je bilo zanimljivo pitanje: „Čita li itko od vas novine?“ U vrijeme iPhonea to se radi gotovo isključivo putem interneta. Kod glavnog urednika, gospodina Branka Mijića, vodile su se rasprave o slaboj ekonomiji, velikoj nezainteresiranosti publike i gladi za zabavom kakvu nude 24sata. Pitali smo ga zašto se ne promijeni već ionako ispran izgled i raspored stranica. Saznali smo da njihovi čitatelji ne vole promjene te da im se sviđa prepoznatljivost omiljenih novina.
Novi broj

Put do tiskare
Nakon šefova ureda krenuli smo dalje prolazeći kraj sportskog kolumnista, fotografa… nizom hodnika te tako stigli do tiskare. Velikih prostorija u kojima se pripremaju svježe novine za vjerne čitatelje. Prolazili smo kraj silnih strojeva i čudili se što je sve potrebno za jedne novine. Slušali smo tako o bojama i kvaliteti papira. Na rastanku nas je zamjenski urednik Prodan pozvao da svratimo i dogodine. Nada se da će netko od učenika jednoga dana postati dio njihove novinarske ekipe. Želimo im sve najbolje – nastavak uspješne proizvodnje te porast broja čitatelja.
Lorena Grenko, 1.4

Wednesday, October 16, 2013

Tour de Novi list

Učenici razgledavaju tiskaru
     „Joj, opet nam neka djeca dolaze u redakciju! Ne mogu ni uživati u rođendanskoj pizzi na miru…“, mora da je pomislila novinarka Novog lista kada je, s komadom pizze u ustima, ugledala gomilu srednjoškolaca kako se probija kroz vrata redakcije. Predvođena profesorom hrvatskog jezika i voditeljem novinarske skupine, Goranom Krapićem, skupina od trinaest gamovaca, što pripadnika novinarske skupine, što naprosto učenika zainteresiranih za obilazak Novog lista, pomalo je sramežljivo ušla u redakciju. Među njima stajao sam i ja, na svojem prvom „zadatku“ od pridruživanja novinarskoj skupini.
   Zadivio me prostor otvorenog tlocrta, s redovima radnih stolova pretrpanih računalima, papirima i primjercima vlastitih, ali i konkurentskih novina. S desne strane nalazio se prostor ograđen staklenim zidovima, s dugim stolom i velikim brojem stolica, za koji pretpostavljam da inače služi za razne skupove i konferencije, ali je danas svoju svrhu našao u serviranju nekoliko pizza raznih okusa kojima je novinarka počastila svoje kolege povodom svog rođendana. „Sasvim opuštena i prijateljska atmosfera“, pomislio sam. Nismo više smetali zajedničkom objedu, već smo nastavili dalje, neki više, neki manje pažljivo slušajući našeg vodiča, novinara Edija Prodana, simpatičnog i nasmijanog pedesetjednogodišnjaka, koji je ostavio dojam inteligentna i opuštena čovjeka zadovoljna onime što radi.
     Proveo nas je kroz prostore Novog lista upućujući nas u radni dan običnog novinara te upoznavajući nas s mnogim urednicima i kolumnistima. Razgovor smo nastavili u uredu glavnog urednika Branka Mijića koji nam se pridružio završivši s odmorom uz pizzu. Slušajući podosta pesimistične konstatacije o položaju tiskovina u današnjem društvu, koji svakim danom slabi, na trenutak sam se upitao imaju li one ikakvu budućnost. „ Zbog razvoja interneta i sve bržeg protoka informacija, ali i problema s financiranjem skupog materijala i ostalog, osobito u ovo krizno vrijeme, tiskani će mediji izgubiti dio svoje publike i morat će suziti svoju namjenu, kao što se već negdje u svijetu događa“, ustvrdio je glavni urednik najveće riječke medijske kuće. „Ipak, tiskovinama ne prijeti izumiranje jer će one, u obliku tjednika s opširnim analizama i raznim drugim načinima obrađivanja informacija, kakve ne pružaju internet i televizija, i dalje nalaziti svoju publiku“, na kraju je nešto optimističnije zaključio Mijić. Nakon podužeg razgovora zahvalili smo mu se i ostavili ga da u miru radi nastavivši svoj put stubištem. Prošli smo i kroz ostale pomoćne prostore ove, u najmanju ruku, zanimljive građevine, do tiskare u njezinu podnožju.
     Tiskara je bila impresivna. Pored rola novinskog papira teških 800 kg i dugih nevjerojatnih 36 km, iznimno brzih traka za tiskanje novina kroz koje prolazi 5,5 primjeraka u sekundi, rijetko tko može ne ostati bez daha. Ne znam koliko su točne te brojke, ni dandanas još ne vjerujem u njih, ali ako su i približno tolike, nije ni čudo da se u tiskari Novog lista svakodnevno uspješno tiska oko 35 tisuća primjeraka tih novina te još tisuće i tisuće svakojakih tiskovina iz mnogih krajeva Hrvatske, od Karlovca i Istre pa do Zadra. Nakon što smo se naslušali tehničkih podataka i, onoliko koliko to možemo kao laici, upoznali s tehnikom tiskanja, polako smo se približili završetku svojeg obilaska.
     Poslije gotovo dva sata razgledavanja i dalje nasmiješen i opušten gospodin Prodan odveo nas je do svojeg omiljenog prostora u zgradi, kafića u prizemlju. Tamo su nas, u moderno uređenoj prostoriji za prijam važnih stranaka, dočekali sokovi, koji su nam, nakon napornog obilaska, itekako trebali te smo se napokon zasluženo okrijepili. Ovdje smo, sjedeći u izuzetno ugodnim naslonjačima, još malo nastavili svoj razgovor dobivši odgovore na mnoga pitanja.
     Saznali smo da su Novi list jedne vrlo ugledne i dugovječne novine koje drže korak s vremenom i u skladu sa svojim mogućnostima, u ovom kriznom razdoblju, nastoje biti otvorene mladim kadrovima i novim idejama. Također smo dobili uvid u hijerarhijske odnose u redakciji, ali i u život jednog novinara. On je bez stalnog radnog vremena, često radi na praznike, ima tek poneki slobodan dan; ali je uvijek spreman na akciju. Zaključili smo da to ponekad može biti stresno. Ipak, novinari uživaju upravo u toj stalnoj akciji, navikli su raditi brzo i efikasno, i osjećaju se ispunjeno kada za svoj rad dobiju priznanje. Pa, tko voli, nek izvoli!
                                                                                                                               
Tomislav Kaurloto, 4.1

Friday, October 11, 2013

Dodjela županijskih nagrada odgojno-obrazovnim djelatnicima i ustanovama (4. 10. 2013.)

  Ovoga petka, povodom nadolazećega Svjetskog dana učitelja, održana je svečana dodjela županijskih
nagrada odgojno-obrazovnim djelatnicima i ustanovama. Nagradu je, između ostalih, primila i Milka Dajak.
       Dodjela u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja započela je u dvanaest sati. Svečanosti su prisustvovali brojni odgojno-obrazovni djelatnici, političari, ali i novinari koji su medijski popratili cijeli događaj.
  Program je započeo himnom koju je izveo Damir Kedžo. Potom su slijedile izvedbe učenika glazbenih škola. Govor župana Primorsko-goranske županije, Zlatka Komadine, označio je službeni početak svečane dodjele nagrada.
       On je ukazao na važnost prosvjetnih
djelatnika koji sve svoje znanje prenose mladim ljudima te istaknuo da to nije nimalo lako zanimanje. Nadalje, objasnio je kako Županijska nagrada za odgojno-obrazovne djelatnike nije priznata na državnoj razini, ali kako se tradicija održava kao znak potpore i zahvalnosti svim djelatnicima odgojno-obrazovnih ustanova.
       Na svečanosti je istoga dana nagradu primila i dugogodišnja ravnateljica Gimnazije, mr. sc. Varja Crnić-Zalokar, koja je u mirovini. Za minuli rad Županija ju je nagradila slikom.
  Milka Dajak, profesorica kemije u našoj Gimnaziji Andrije Mohorovičića Rijeka, pohvaljena je za rad s učenicima koji su postigli izuzetne uspjehe na natjecanjima. Među njima ističu se svakako uspjesi na Međunarodnoj kemijskoj olimpijadi.
       Nakon dodjele nagrada profesorica Dajak bila je neizmjerno sretna. Ovim joj putem čestitam u ime cijele Gimnazije. Samo tako nastavite!

Jelena Malinarić, 4.2