Monday, September 24, 2018

Lucia Paliska: Štetne posljedice na samopouzdanje – Ovisnost o lajkovima (rad predložen za županijsku razinu LiDraNa 2018.)


Lucia Paliska već je tri godine članica naše novinarske skupine. Prošle je godine napisala rad koji je predložen za županijsku razinu LiDraNa 2018. Njezina je mentorica i nastavnica hrvatskoga jezika Vesna Brala.

ŠTETNE POSLJEDICE NA SAMOPOUZDANJE
OVISNOST O LAJKOVIMA
Na prvi pogled ta želja da se svidimo drugim ljudima i da budemo prihvaćeni zvuči prilično normalno. Međutim, lajkovi nam mogu veoma lako postati najveća briga. Koliko nas mogu usrećiti, toliko nam mogu i srušiti samopouzdanje u sekundi.
 
Barbara Breš, Lucija Grgat i Morena Sirotić (autorica fotografije: Linda Grlaš)
Ovisnost o internetu u današnje je vrijeme pojam koji često čujemo. O njemu se priča u novinama, na televiziji i radiju te slušamo savjete roditelja kako nije pametno provoditi toliko vremena gledajući u ekrane mobitela i računala. Ipak, pri spominjanju ovisnosti o internetu zaboravlja se kako pod taj pojam ne ubrajamo samo neprestano slanje poruka, fotografiranje ili slušanje glazbe. Ovisnost o internetu, također, podrazumijeva prilično ozbiljan problem kojem se još uvijek nije počelo posvećivati dovoljno pažnje: ovisnost o lajkovima.

PROBLEM SAMOPOUZDANJA
Koliko puta dnevno provjerimo na profilima koliko smo lajkova i komentara dobili na zadnjoj slici? Koliko smo se puta osjećali loše jer nismo dobili isti broj lajkova kao i naš najbolji prijatelj ili prijateljica? Koliko smo puta pomislili da je najbolje izbrisati zadnju fotografiju jer nismo dobili nikakve pohvale u komentarima iako smo stajali ispred kamere satima trudeći se ispasti savršeno? Većina ljudi našla se u takvim situacijama. Društvo ih danas prihvaća kao sasvim normalnu stvar, jer normalno je htjeti svidjeti se drugima. Nije čudno biti sretan kada dobijemo pohvale i naravno da ćemo se osjećati dobro kada dobijemo velik broj lajkova. Ali, što kada nesvjesno tom opsesijom o lajkovima uništavamo svoje samopouzdanje?
Na prvi pogled ta želja da se svidimo drugim ljudima i da budemo prihvaćeni zvuči prilično normalno. Međutim, lajkovi nam mogu veoma lako postati najveća briga. Koliko nas mogu usrećiti, toliko nam mogu i srušiti samopouzdanje u sekundi. Svima poznat slučaj: objavimo fotografiju na profilu i idućih nekoliko sati stalno provjeravamo koliko smo lajkova i komentara dobili. Ako ne dobijemo očekivani broj lajkova, razočarani tražimo svaku malu grešku na fotografiji kako bismo pokušali shvatiti u čemu smo pogriješili. Često se prava greška ne nalazi na objavljenoj fotografiji, već u našoj glavi u kojoj nam je usađena veoma netočna misao: koliko lajkova imam, toliko i vrijedim.
STATUSNI SIMBOL
Ono čega nismo svjesni jest da dopuštamo manjku lajkova da nam u glavi stvori, često pogrešnu i negativnu, sliku o sebi. Lajkovi nam postaju toliko bitni da počinjemo graditi mišljenje o sebi samima na temelju njihova broja. U današnje vrijeme na lajkove gledamo kao na statusni simbol. Zbog toga smo često pod pritiskom, misleći kako ćemo biti prihvaćeniji i voljeniji ako imamo što više lajkova na svojim profilima. Ipak, koliko god se trudili činjenica jest da nam nijedan broj lajkova neće biti dovoljno dobar. Uvijek ćemo se uspoređivati s mnogo popularnijim osobama i njihovim brojem lajkova te nikad nećemo biti u potpunosti sretni.
NAJVAŽNIJI LAJK
Zabrinjavajuće je kako se ovom problemu dugo nije pristupalo s dovoljno ozbiljnosti. Bitno je znati da je ovisnost o lajkovima jednako opasna kao i neke druge ovisnosti te može ostaviti štetne posljedice na naše samopouzdanje. Važno je zapamtiti kako našu vrijednost ne mogu niti će ikada moći definirati brojevi na našim društvenim mrežama. Stoga idući put prije nego što se počnemo brinuti što nije u redu s nama jer nismo dobili onoliko lajkova koliko smo zamislili trebali bismo se zapitati: Je li zbilja toliko bitno imati zavidan broj lajkova koje smo dobili od drugih, ako na kraju dana nemamo najvažniji lajk; onaj od nas samih?

Friday, September 21, 2018

Jelena Hauser: Dobiva li sve zamjenu? Surogat (rad predložen za državnu razinu LiDraNa 2018.)


Jelena Hauser naša je dugogodišnja novinarka. Njezin je prošlogodišnji članak bio predložen za državnu razinu LiDraNa. Prvi ga put objavljujemo na našim stranicama, u nizu tekstova o društvenim mrežama.

DOBIVA LI SVE ZAMJENU?
SUROGAT
Glavni razlog korištenja surogata umjesto originala jest tendencija većine ljudi da ide linijom manjeg otpora. Nema razloga potruditi se ako postoji jednostavniji, već pripremljen način za napraviti nešto. Postoje li uopće još uvijek ljudi koji spremaju osušenu lavandu u vrećice?
Autorica fotografije: Linda Grlaš
Razvojem znanosti i tehnologije sve dobiva zamjenu. Čini se da je najveće tehnološko dostignuće postalo naći jednostavniju zamjenu za nešto već od prije poznato. Postavlja se pitanje ako je nešto jednostavnije, je li doista i kvalitetnije ili samo tražimo lakši put zbog svoje lijenosti. U ovom slučaju jednostavno ne znači kvalitetno. Svijet u kojem živimo polako se pretvara u repliku onoga što je bio i onoga kakav bi trebao biti. Točnije, pretvara se u surogat-svijet. Po definiciji surogat je zamjena, odnosno nadomjestak za nešto autentično. Sudeći po svakodnevnim iskustvima, može se naći barem jedan surogat za sve što nam padne na pamet. 
LINIJA MANJEG OTPORA
Glavni razlog korištenja surogata umjesto originala jest tendencija većine ljudi da ide linijom manjeg otpora. Nema razloga potruditi se ako postoji jednostavniji, već pripremljen način za napraviti nešto. Postoje li uopće još uvijek ljudi koji spremaju osušenu lavandu u vrećice? Vjerojatno ih ima jako malo, ali zato na svakom kiosku možemo kupiti ukrase za auto koji imaju nevjerojatno jak miris koji bi trebao podsjećati na lavandu, ruže ili cimet, ovisno o godišnjem dobu. Jedini je problem što moramo pročitati natpis na pakiranju kako bismo znali koji točno miris trebamo osjetiti.
SUROGAT ZA RIJEČI
Vrećice s lavandom zasigurno nisu gorući problem, ali što se događa kada počnemo tražiti surogat za riječi? Svoje misli i osjećaje sve manje izražavamo riječima. Vokabular nam se sve više sužava, a izbor emotikona na mobitelima proširuje. Emotikoni su preuzeli vodstvo u online komunikaciji koja je odavno pobijedila komunikaciju licem u lice. Svaku emociju koju bismo mogli iščitati na ljudskom licu pronaći ćemo i na nacrtanom. Naravno da nema smisla truditi se objasniti što se događa u našoj glavi kada već postoji emotikon koji je to sve objasnio. Skup riječi volim te zamijenilo je maleno srce koje se pojavljuje u različitim bojama. To je odlično jer ako nekoga doista jako volimo, možemo mu u poruci poslati srca u svim mogućim bojama. Osim šarenim srcima ljubav možemo iskazati i emotikonima koji šalju poljubac na različite načine. Pravilo današnje komunikacije vrlo je jasno – količina ljubavi proporcionalna je količini emotikona poslanih u poruci. Ne postoji samo surogat za volim te, i za komplimente smo našli idealnu zamjenu. Kada prijatelj ili neka druga draga osoba objavi na društvenim mrežama svoju fotografiju na kojoj lijepo izgleda, svoje odobravanje možemo mu pokazati pritiskom na tipku lajk. Ako nas je fotografija oduševila, to možemo pokazati tako što ćemo ostaviti komentar sa srcem. Na taj način prijatelj će imati i našu ljubav i odobravanje. Naravno da ta osoba ne mora nužno biti pravi prijatelj, već netko s kim smo vrlo prisni preko interneta, ali uživo se ne pozdravljamo. Takvu vrstu prijatelja možemo nazvati surogat-prijatelj.
Razlog traženja nadomjestaka za prave osjećaje jest strah od govorenja istine ili priznanja onoga što stvarno osjećamo. Koliko ste se puta nasmijali iako vam nije bilo smiješno? Često se nasmijemo i ako smo u tom trenutku tužni ili povrijeđeni i smijeh nam je zadnja stvar na pameti. To radimo jer je mnogo lakše objašnjavati sugovorniku lažne osjećaje. Još je češći surogat oduševljenja koje pokazujemo i kad treba i kad ne treba. Pozove li nas prijatelj na proslavu svojega rođendana na koju ne želimo doći, odglumit ćemo oduševljenje jer to iziskuje manje hrabrosti nego priznanje koje bi moglo povrijediti njegove osjećaje.
ŽELIMO LI ŽIVOT PUN ZAMJENA I NADOMJESTAKA LOŠIJE KVALITETE?
Postoji li uopće rješenje za problem koji smo sami stvorili? Postoji li način da izađemo iz iluzije uzrokovane surogatima? Rješenje je teško naći zbog popularnog mišljenja nije moj problem. Promjena se može dogoditi jedino ako svatko od nas pokuša učiniti nešto. Znači da bi svaki pojedinac trebao osvijestiti nerealno stanje u kojem se našao i da bi trebao pokušati izaći iz začaranog svijeta lažnih ili negativno izmijenjenih osjećaja, prijatelja, komplimenata. Naravno da to ne znači da bismo se trebali potpuno odreći tehnologije koja, osim loših, ima i puno dobrih strana. Jednostavno bismo se trebali više potruditi kako bismo dobili bolji realniji rezultat. Mogli bismo pokušati jesti pravu hranu umjesto kupljenih vitamina, izražavati prave osjećaje umjesto onih koje drugi žele čuti. Mogli bismo prestati nadomještati znakove ljubavi srcima, nedostatak sna kofeinom, prave komplimente lajkovima. Mogli bismo sada, dok još nije prekasno, živjeti svoj život u njegovu punom obliku, ne u obliku punom zamjena i nadomjestaka lošije kvalitete. Jer surogat nikada neće biti jednako dobar kao autentični oblik.

Thursday, September 20, 2018

Arijana Behlić: Prihvaćenost i preživljavanje (Društvene mreže)


Arijana Behlić nedavno je završila Gimnaziju Andrije Mohorovičića Rijeka. Bila je članica naše novinarske skupine te Združenoga pjevačkog zbora GAM-a i PRHG-a. Pohađala je mnogo izvanškolskih aktivnosti (gluma u HKD-u, fotografske radionice, tečaj keramike...). Bila je dio Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter. U sklopu radionice videoaktivizma projekta Reci, pa ispeci 2 snimila je s učenicima Učeničkoga doma Podmurvice Rijeka dokumentarni film o nepogodnim uvjetima s kojima se ljudi s invaliditetom (prvenstveno oni u kolicima) suočavaju. Film je nastao u suradnji s udrugama Filmaktiv i PaRiter te je prikazan u Art-kinu. Arijana je sudjelovala i u projektu oblikovanja Multisenzoričkoga vrta Učeničkoga doma Podmurvice Rijeka. Trenutno je u Velikoj Britaniji. Upisala je studij Communications & Society and Film & TV na sveučilištu Nottingham Trent i cilj joj je baviti se javnim govorništvom. 

Prošle je godine, kao članica novinarske skupine, između ostaloga, napisala i zanimljiv tekst o društvenim mrežama. Danas ga prvi put objavljujemo.


PRIHVAĆENOST I PREŽIVLJAVANJE
DRUŠTVENE MREŽE

NEMA kritika, NEMA propitkivanja. U današnjem svijetu sve se svima sviđa: od neke odjeće pa sve do nesreće koja se dogodila prije svega dvije minute. Sve što objavimo, super je – pogledajte samo one lajkove, emotikone i naljepnice.... ako ih ima puno, pa mora da smo nešto dobro napravili, zar ne?
Tina Bakić i Aneta Starčević (autorica fotografije: Linda Grlaš)

Jeste li se ikada zapitali što čini društvene mreže toliko zastupljenima u današnjem društvu? Zašto su one danas tako popularne?
PRIJATELJI KOJI ĆE SE UVIJEK SA SVIME SLOŽITI
Još od pamtivijeka ljudi žele da ih društvo prihvati, jer oni koji nisu bili prihvaćeni nisu imali mogućnosti preživjeti. Hrana, drva za ogrjev, mjesto za život i, naravno, nasljeđivanje (rađanje potomaka); za sve to potrebna nam je grupa ljudi (društvo). Nekada je prihvaćanje društva doslovno označavalo razliku između života i smrti. No i danas, kada je  čovjek evolucijom došao do mogućnosti da sam preživi, pronađe (čitaj: kupi) hranu itd., mi kao evoluirani pojedinci još smo više ovisni o prihvaćanju no što su bili naši preci tisućama godina prije nove ere. Ali, ne o bilo kakvom prihvaćanju. Točnije rečeno, ovisni smo o tome da postanemo dio društva preko medija. Toliko smo evoluirali kao vrsta da nam više ni nisu potrebna upoznavanja uživo. Danas je dovoljno samo otvoriti jednu od društvenih mreža na našem smartphoneu te će nam taj naš pametni telefon bez problema pronaći prijatelje. Kome trebaju pravi prijatelji koji će ponekad kritizirati nas i naše postupke, kada možemo imati prijatelje koji će se uvijek sa svime složiti. Kliknut će lajk na jednom od naših dnevnika poput Facebooka ili Instagrama i to će biti to. NEMA kritika, NEMA propitkivanja. U današnjem svijetu sve se svima sviđa: od neke odjeće pa sve do nesreće koja se dogodila prije svega dvije minute. Sve što objavimo, super je – pogledajte samo one lajkove, emotikone i naljepnice.... ako ih ima puno, pa mora da smo nešto dobro napravili, zar ne?
POPULARNOST NE MORA NUŽNO ZNAČITI I LJUBAV
Ljudi danas miješaju pojam ljubavi i popularnosti. Svi mi smatramo kako broj lajkova i komentara pokazuje koliko smo zapravo voljeni. No, zaboravljamo jednu stvar. Prava ljubav znači i popularnost, a popularnost ne mora nužno značiti i ljubav! Naime, bit ćemo popularni među onima koji nas istinski vole, no oni koji nas smatraju popularnima najčešće nas zapravo i neće voljeti.

Jelena Hauser: Uvodni tekst o društvenim mrežama

Aneta Starčević i Vid Šamanić (autorica fotografije: Linda Grlaš)

Društvene mreže, i internet općenito, dio su naše svakodnevnice i način na koji gubimo puno vremena koje je moglo biti bolje iskorišteno. Zato smo odlučili detaljnije istražiti navedenu temu i saznati koliko su učenicima zapravo bitne društvene mreže. Živimo li od lajkova, mijenja li internet naš život na negativan način? O svemu tome moći ćete čitati u nizu tekstova na našim stranicama. Uživajte!


Jelena Hauser (4.1)


Uz tekstove ćemo objaviti fotografije bivše učenice Linde Grlaš. Na njima su učenici prošlogodišnjega 4.4 razreda.

Sunday, September 16, 2018

Društvene mreže


Uskoro ćemo započeti s objavljivanjem članaka naših sadašnjih i bivših učenika o društvenim mrežama. Zahvaljujemo bivšem 4.4 razredu na fotografijama. Autorica je Linda Grlaš, a na njima su učenici navedenoga razreda.



Saturday, September 15, 2018

Marin Capan, pjesma predložena za državnu razinu LiDraNa 2018.

Marin Capan
(privatna fotografija)
Marin Capan naš je bivši učenik i prošlogodišnji predsjednik Vijeća učenika. Svojom pjesmom Dovoljno ostvario je zapažen rezultat na LiDraNu. Naime, navedena je pjesma predložena za državnu razinu. Njegova mentorica, razrednica i nastavnica hrvatskoga jezika tijekom srednjoškolskoga obrazovanja bila je Vesna Brala. Učenik će u našoj školi ostati zapamćen i po slikovnici Mon Chou, koju je ilustrirala gamovka Barbara Breš.

Uživajmo u njegovoj poeziji.







DOVOLJNO

I.

Dovoljan je jedan krivi pogled
u ogledalo pravde
za potpunu propast.

Nesebična otmica brza
u ponore bez svjetla,
bez nade,
bez života.

Opkoljen nevinim očima bistrog sjaja,
gubim se u greškama otkrivajući
sivilo proste duše jadnika
s blagim podsmijehom surove smrti.


II.

Dovoljan je jedan nepoželjan dodir,
impulsi nagle struje,
podražuju stanice
u kemijski vrtlog neugode.

Bojiš li se različitosti,
njezine snage i moći,
svestranosti i dalekovidnosti
u prostore koji preskaču,
love i zatvaraju svakoga
koji za njih nije?

Ne budi stranac
kada ruku pružaš,
sa sigurnošću iz blata ustani
i istinom se operi.


III.

Dovoljna je jedna bludna misao
na dva gola tijela
omotana sramotom
koju čuva stvaran san
nemoguće prirode.

Odlutah daleko,
utrnute noge i ruke
odaju bizarne želje,
htijenja i težnje,
sjena koja obmanom vlada
ukrala je sve pakosti preostale slobode.


IV.

Dovoljan je jedan glasan uzdah,
težak poput utega života,
van svake poznate domene,
izdignut nad crnim suncem okvira sjajnog.

Otok strasti ne utapa se
u kapljici svete vodice već
na zalasku paklenog sunca,
nesreću blijedi.


V.

Dovoljna je jedna nepromišljena riječ,
što izlazi u slogovima
kruto i gusto razdvojenim
između prostora duha i tijela.

Svaki put koji kratim
opsegom povećam,
a sadržajem uništim.

Gledam okolinu
i divim se bujnosti
ljepote koju stvori dvojnik moj.

Potragu za sobom započeh
pa izbjegavam nadu i konce volje te
zapetljane u ovoj prokletoj estetici patnje
kao jedinog poznatog druga.


VI.

I sve što je ikada bilo čisto,
neobjašnjivo ovozemaljskim riječima,
neizgovorivo jezikom simbola
i znakova najapstraktnije boje,
zvuka ili mirisa samog postojanja
stapa se s beskonačnim pokušajima
u prljavi, gadan i odbačeni mulj
kojeg neće očistiti ni generacija kiša
nakon konačnog odlaska
u prostrane dubine krhke zemlje
poznate vječnim mrtvacima.

Reci
preobraženi čovječe:
vidiš li isto lice bez maske
na jagodicama krvavih prstiju svojih?

Bahato vrijeme oduzelo mi je život jučer,
bez čistog uma nemam život danas
niti život sutra.

Zar zauvijek ću hladne suze puštat
i živjeti život,
život dovoljan?

Sastanak novinarske skupine


Dragi učenici,

ovoga petka, 21. rujna, održat će se sastanak novinarske skupine. Trenutno je prijavljeno petnaest učenika, a mogu se priključiti svi oni koji vole novinarstvo i pisanje.

Radovi učenika objavljivat će se na stranicama novinarske skupine, a najbolje tekstove prijaviti za LiDraNo 2019.

P. S. Za svaku je objavu potrebna suglasnost roditelja.

Sastanak će se održati na predsatu, a točna prostorija bit će naknadno navedena. Na sva pitanja rado će vam odgovoriti voditelj novinarske skupine Goran Krapić.