Friday, April 28, 2017

A sada nastupa SUBOTA

Ako vas zanimaju ljudska lica, posjetite Muzej grada Rijeke.
Ovo su, naravno, lica gamovaca.
DOGAĐANJA

Odaberite nešto po svojem guštu i odmorite se od škole.

Posjetite stranicu ŠTA DANAS?
http://www.visitrijeka.hr/Sto_raditi/Kalendar_dogadanja?year=2017&month=4&date=29.04.2017&dateDo=29.04.2017.

IZDVAJAMO

Pogledajte izložbu Lica pričaju u Muzeju grada Rijeke.

Tuesday, April 11, 2017

Gamovci kao fizičari CERN-a

Četrdesetak učenika naše gimnazije petak 31. ožujka provelo je na Sveučilišnom odjelu za fiziku te kao i 10 000 drugih učenika diljem svijeta bilo dio Međunarodnog istraživačkog dana srednjoškolaca. 

Uz niz zanimljivih predavanja o samome CERN-u te svim njegovim istraživanjima učenici su i sami analizirali stvarne CERN-ove podatke sudara elementarnih čestica te pokušavali pronaći čuveni Higgsov bozon, zbog kojeg su 2013. godine François Englert i Petar Higgs osvojili Nobelovu nagradu.

Na samome kraju održala se videokonferecija s CERN-om, ali i brojnim učenicima iz različitih gradova svijeta koji su proveli ista istraživanja kao i gamovci. Nakon usporedbe i diskusije o rezultatima analize saznalo se koje su prednosti i mane rada u CERN-u. Svoja su iskustva učenicima predstavili znanstvenici zaposleni u toj međunarodnoj instituciji.

Nadamo se da su svi taj dan uživali te da se barem nekolicina učenika vidi za nekoliko godina kao dio CERN-a.

                             Tina Bakić (3.4)

Djevojka kojoj nikad nije dosadno – Marina Banov

Marina Banov, učenica 4.3 razreda naše škole, bavi se mnogim različitim stvarima. Njezini su talenti i hobiji vrlo raznoliki, a usprkos tome uspješno rješava sve svoje školske aktivnosti. Njezin recept za usklađivanje svih obaveza, školskih i izvanškolskih, usklađen je raspored zbog kojega svaki dan iskoristi do maksimuma. Iako se nekada dogodi da nema previše vremena za odmor, ili neke zadatke mora dovršavati u zadnji čas, uživa u svemu što radi i te ju stvari čine sretnom.
Naime, Marina je prošle godine sudjelovala na dva državna natjecanjaiz logike i iz francuskog jezika. Na Natjecanju iz francuskoga jezika osvojila je odlično treće mjesto. Ove se godine priprema za državna natjecanja iz matematike, francuskog i logike te nastupe sa zborom. Također, u gimnaziji je i članica radijske skupine, a izvan škole bavi se glumom i programiranjem. Kada ima slobodnog vremena, voli trčati, kuhati i slikati. Zahvaljujući svemu čime se bavi, nikada joj nije dosadno.
Još je uvijek neodlučna oko izbora fakulteta na kojemu će dogodine nastaviti svoje obrazovanje, ali privlače je studiji na našem Tehničkom fakultetu i gluma na Akademiji. „Mislim da uvijek vrijedi probati nešto novo, iskušati se u nekoj novoj ulozi‟, upravo se zato nada da će kao studentica naći nešto novo u što će se zaljubiti i da će se moći baviti time.
U budućnosti vjerojatno neće moći nastaviti sa svim svojim aktivnostima, ali voljela bi da ih što više ostane dio njezina života. Možda profesionalno, ili u slobodno vrijeme, bilo bi joj drago da se može nastaviti baviti glumom, glazbom ili stranim jezicima. Čak i ako to ne bude slučaj, od stvari koje je sada zanimaju ostat će joj nešto neizbrisivo. Draga prijateljstva koja je stekla i vještine koje je dobila imat će zauvijek.
Ugledam na stolu nekoliko udžbenika i zapisanih ideja, sjetim se da taj dan moram biti na četiri mjesta i pomislim nema šanse‟, rekla je Marina, a s time bi se zasigurno mnogi mogli poistovjetiti. Ipak, ni takve situacije ne smatra stresnima, već samo pomalo zamornima. Na kraju uvijek za sve zadatke nađe dovoljno inspiracije ili motivacije i ono što treba, odradi najbolje što može. 


Jelena Hauser (2.1)

Sunday, April 9, 2017

Dan prije ponedjeljka

Kome su učenice iz književnoga kluba GAM-a prošli tjedan čitale priče?

a) Studentima.

b) Umirovljenicima.

c) Osnovnoškolcima.

d) Turistima.

Posjetite sljedeću stranicu i saznajte jeste li točno odgovorili na pitanje: 

Tuesday, April 4, 2017

Po svijetu: London

London mnoge asocira na loše vrijeme, „uštogljene“ Engleze i velike gužve. U našem slučaju, od trenutka kad smo sletjeli na englesko tlo, rijetko što  nam se zapravo i nije svidjelo, pogotovo što se tiče Engleza (obratite se curama za ime vodiča). :)

Na samom dolasku već nam je sve bilo jasno – ne samo da smo se svidjeli Englezima nego i pilotu koji je toliko uživao u našem letu da je slijetanje ponovio čak dva puta. Nakon dodatnih pola sata u avionu i nekoliko neplaniranih bočica vode stigli smo. I to je bilo to – 3.1 sa svojom najdražom razrednicom u jednom od svjetskih gradova – može li bolje?

Nekoliko iznenađenja dočekalo nas je već u autobusu, a to je bila punašna kazna ako se ne zavežeš, volan na krivoj strani autobusa, a i sama kriva strana ceste. Sve su to bile sitnice koje su upućivale na to gdje smo i kako ćemo zapravo provesti sljedeća četiri dana. Bilo je neobično, ali svakako bismo voljeli da se  moramo na tako nešto priviknuti opet. :)

Šetnja gradom, kupnja Oyster carda, prijava u hostelu Lancaster Hall  i odlična večera u talijanskom restoranu Bizzarro bile su samo početak onoga što je tek slijedilo. I što god da je slijedilo, bili smo uzbuđeni. I više nego spremni. Oduševljeni Oxford Streetom u večernjem izdanju, kad su se ulična svjetla upalila i kad je svaki double-decker bio još simpatičniji, uputili smo se natrag u hostel odakle smo nakon spavanja (neki više, neki manje) krenuli u razgledavanje.

Drugi je dan započeo rano za sve nas. Praćeni laganom kišicom koja je kasnije dozvala sunce i lijepo vrijeme, stigli smo u SOAS, University of London. Nakon slušanja jednog predavanja o samom fakultetu i drugog o jednom od mnogih  njegovih odsjeka podijelili smo se u dvije grupe te smo uz pratnju studenata Sveučilišta dobili uvid ne samo u način na koji Sveučilište funkcionira, već i u studentski život samog Londona. Posjet British Museumu jako nam se svidio – nakon prijašnjeg učenja i kod većine uspješnog odgovaranja o samom muzeju imali smo priliku sve to vidjeti uživo. Nastavili smo po programu u iznimno dobrom raspoloženju – a tko ne bi? :)

Preko Millenium Bridgea stigli smo do Shakespeare's Globe Theatrea. Vođena tura u trajanju od sat i pol uz već spomenutog vodiča na početku proletjela nam je u sekundi. Na zanimljiv i duhovit način saznali smo o tradiciji, povijesti, ali i sadašnjosti samog kazališta. Što nismo znali, pitali smo, a što jesmo – pravili smo se važni. Kako to već inače ide. :)  Podzemnom smo stigli do našeg restorana, gdje su nas konobari dočekali s ranije naučenim riječima i pozdravima kao što su „laku noć“ i „doviđenja“, koje su ponosno izgovarali kad god bi trebalo, ali i kad ne bi. Punih trbuha uputili smo se do Soha kako bismo vidjeli kako izgleda noćni život Londona. Tada nas je prvi, a ujedno i zadnji put u tih četiri dana, ulovio kratkotrajan pljusak oko kojeg se nismo previše nervirali. Bilo je i vrijeme da iskusimo London u takvom izdanju!

Treći je dan započeo šetnjom Hyde Parkom do Marble Archa koja je bila praćena dobrim raspoloženjem i još boljim vremenom. Ukrcavši se na Big Bus Tour, slušali smo o poznatim znamenitostima, važnim mjestima i zanimljivim činjenicama Londona. Nakon iskrcaja na Trafalgar Squareu i slobodnih pet minuta za uzeti kavu dočekali smo vodiča za naš Royal Tour, obilazak na kojem smo saznali puno stvari o životu kraljevske obitelji, o smrti princeze Dijane i o samoj Buckinghamskoj palači. Osim odgledane promjene straže imali smo i vlastitu po imenu straža Matjaža (ako vas zanima tko je naš Matjaž, pronađite nas na hodniku). :)

Laganim koracima nastavili smo do rijeke Temze kako bismo se ukrcali na vožnju brodom iz kojeg smo vidjeli Big Ben, London Eye, Royal National Theatre, Tate Modern, Shakespeare's Globe Theatre, Tower Bridge, o kojima nam je lokalni vodič ispričao sve što bi bilo vrijedno zapamtiti. Nešto jesmo, nešto nismo – kako to već inače ide!

O povijesti Tower of Londona naučili smo nakon što smo se iskrcali kod Tower Bridgea. Nakon svih tih informacija uzeli smo pauzu za ručak te nastavili Big Bus Tour do Marble Archa. Veselo su nas dočekali konobari restorana Bizzarro sa sad već usavršenim izgovorom naših pozdrava.

Nakon zadnjeg doručka u našem hostelu sa spakiranom prtljagom uputili smo se prema National History Museumu. Oduševljeni svom interakcijom muzeja, savjetujemo svima koji planiraju posjet da odvoje malo više vremena od nas, nećete požaliti. :)

Nismo bili ni spremni ni voljni za činjenicu da je našem putovanju došao kraj. Ali, eto, s koferima pod rukom na putu do autobusa koji nas je odveo do zračne luke Gatwick, i nismo imali nekog izbora. Dokaz da se London nekima uistinu svidio naš je Noa Krešić, koji je misleći da je izgubio dokumente, ostao s razrednicom još jedan dan. Nebitno kojim letom svi smo stigli sigurno u Veneciju, a nakon toga i u Rijeku. Puni uspomena, suvenira i dobrih iskustva nadamo se da će se ovakav izlet ponoviti. Žao nam je što je našem putovanju odzvonilo, ali znamo da je u pitanju Big Ben, što zasigurno olakšava situaciju. :) 


                                                           Mikela Vlahov (3.1)

Večer poezije u školskoj knjižnici

Možda se neki učenici pitaju zašto pjesme na papirima stoje ovješene po cijeloj školi već više od dva tjedna. Odakle dolaze, tko ih je napisao i iz kojeg vremena potječu?
Odgovor se krije u tome da nas podsjećaju na Međunarodni dan poezije koji se obilježava 21. ožujka. Na taj dan u našoj školi organizirana je večer poezije. Pod vodstvom naše knjižničarke Leonile Marač i profesorice hrvatskoga jezika Katarine Bogatec Đumlin u knjižnici uz svijeće, koje su davale romantičan dojam, članovi književnog kluba GAM-a i ostali zaljubljenici u poeziju čitali su pjesme koje su sami izabrali te ih predstavili ostalim učenicima. Pjesme su se birale iz opusa hrvatskih suvremenih pjesnika. Željelo se raspraviti i dokučiti o čemu u današnjem postmodernističkom vremenu razmišljaju i pišu naši pjesnici: kakva tematika prevladava, kojim tehnikama se koriste i na koji način stvaraju poseban ugođaj. Uz laganu relaksirajuću glazbu učenici su čitali i poneka svoja pjesnička ostvarenja na hrvatskom i engleskom jeziku, potičemo ih da to svakako čine i češće. Tih 45 minuta prošlo je u mahu. Sjedeći u krugu, čitali smo stihove. Neke su nas pjesme nasmijale, a neke ostavile zapečaćenih usta.
Nadamo se da će se takvi događaji održavati češće. Kako bi to bilo moguće, potreban je angažman zainteresiranih učenika. Prikriveni zaljubljenici u čitanje i mladi pjesnici, naime, mogu se pridružiti književnom klubu te podijeliti svoje misli i zapažanja s ostalim ljubiteljima književnosti i pisane riječi općenito.

David Bernetić (4.4)