Thursday, December 20, 2018

Bečka pustolovina


Beč, kulturnu prijestolnicu Europe, glavni grad Austrije, posjetili su učenici prvih razreda Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka. Prije polaska profesori fizike Ana Buchberger Đaković, Petar Jelača i Patricija Nikolaus, zajedno s profesorima Danijelom Hribarom, Andreom Kopri, Goranom Krapićem i  Nives Poklepović, pripremili su im nekoliko zadataka u obliku teksta. Trebalo ih je riješiti za vrijeme boravka u Beču. Svi su učenici napeto iščekivali putovanje i nestrpljivo izdržali posljednji tjedan prije izleta.

Na svoju pustolovinu učenici su krenuli 7. prosinca, u doba noći. Pet se razreda rasporedilo u dva autobusa i zaputili su se u smjeru Beča. Već u autobusima učenici su riješili svoje prve zadatke. Nakon naporne osmosatne vožnje kratak odmor ispred Beča bio je i više nego dobrodošao. Prvi muzej koji su posjetili bio je Tehnički muzej. U njemu su, osim traženja odgovora na pitanja iz zadataka, mogli i razgledati mnoge zanimljive predmete i makete. Iako su bili  umorni od puta, uspjeli su iskoristiti najbolje od svoga vremena u muzeju. Sljedeće na rasporedu bilo je razgledavanje dvorca Schönbrunn. Najveću je pažnju učenicima privukla glomaznost dvorca. Također jedno od odredišta bila je poznata zgrada Friedricha Stowassera – Hundertwasserhaus, koja je poznata zbog neravnih linija i neobičnih geometrijskih tijela ispred nje. Za kraj dana učenici su se lagano opustili na adventskom sajmu, gdje su snimili uličnog izvođača kako izvodi poznatu pjesmu Beatlesa Let It Be i zaplesali bečki valcer. Većini se učenika najviše svidio Prirodoslovni muzej, zbog skulptura neobičnih životinja i meteorita koje nemaju često priliku vidjeti. Preko puta nalazi se, po mišljenju većine učenika, malo manje zanimljiv, Muzej povijesti umjetnosti. Mnogi su se učenici požalili što zbog velikog broja zadataka vezanih za Muzej povijesti umjetnosti nisu imali vremena obratiti pozornost na sve dijelove muzeja. Slična Muzeju povijesti umjetnosti bila je Carska riznica u kojoj su učenicima zapeli za oko neobični i vrijedni predmeti poput kraljevskih kruna, svetoga grala i roga jednoroga. Posljednja postaja bio je kompleks dvorca Belvedere. On će svima ostati u sjećanju jer se u njemu nalazi slika Poljubac Gustava Klimta poznata diljem svijeta.

Svi su se učenici složili kako je ovaj izlet bio nezaboravno iskustvo, ne samo zbog posjeta predivnim dijelovima grada, nego i zbog međusobnog druženja u hotelu i izvan njega. Na sreću nije bilo nikakvih problema ili pritužbi na učenike. Nadaju se kako će biti što više ovakvih izleta i nestrpljivo iščekuju sljedeći. 

Borna Bezić (1.4)

Rijeka riječi

U červrtak 13. prosinca 2018. u prostoru Art-kina učenici naše škole sudjelovali su na festivalu književnosti Rijeka riječi u organizaciji Prve riječke hrvatske gimnazije. Davor Mandić, Tea Tulić te Enver Krivac predstavili su se i rekli ponešto o svom načinu pisanja i svome opusu. Na početku samog događaja učenici Građevinske škole intervjuirali su Davora Mandića, a naše učenice Marta Kaluđerović (2.2) i Eva Šustar (4.5) Teu Tulić s kojom su se već prethodno upoznale u školi na njezinu predstavljanju. Domaćini, učenici PRHG-a, porazgovarali su s Enverom Krivcem. Zanimljivost razgovora i upoznavanja s književnicima jest u tome što su te osobe upravo naši sugrađani.

Veselimo se ponovnom sličnom susretu!

Viktoria Kršulj (4.5)

Gostovanje riječke književnice Tee Tulić u GAM-u

Riječka književnica Tea Tulić posjetila je našu školu 6. prosinca 2018. Riječ je o autorici mlađe generacije koja je dosad objavila dvije knjige, Kosa posvuda i Maksimum jata. Gamovci su joj u knjižnici postavili brojna pitanja te se upustili u nešto drukčiji svijet, svijet književnosti. Učenice 2.2 razreda Marta Kaluđerović i Alin Vorkapić intervjuirale su našu gošću nakon susreta, pa ćete je uskoro moći bolje upoznati.

Viktoria Kršulj (4.5)

Novinarska radionica u prosincu


U četvrtak 6. prosinca u našoj školi dugogodišnja novinarka i predstavnica udruge eMotiva Koraljka Martić održala je radionicu za članove novinarske skupine. Na radionici smo se upoznali s osnovama novinarstva. Saznali smo kako formulirati vijest te naučili nekoliko trikova kako bismo bili što uspješniji te se na kraju zabavili rješavajući kratke testove o vizualnim iluzijama. Optičke su nam varke pomogle da lakše shvatimo koliko su vijesti važne i kako nas nije teško zavarati. U novinarstvu je stoga izuzetno važna etika. Radionica je bila jako korisna i informativna te nas naučila kako da postanemo bolji novinari.
Dominik Rukavina (1.4)

Wednesday, December 5, 2018

Kristijan Vulinović – student FER-a s iskustvom rada u Microsoftu

Možeš li  nam se ukratko predstaviti?
– Ja sam Kristijan, student pete godine FER-a (bivši gamovac). Ovog ljeta bio sam i dio Microsoftova PowerPoint tima u Sunnyvaleu u Kaliforniji.

Kada si se počeo zanimati za računalstvo?
– Računala su me zanimala praktički otkad znam za sebe. S programiranjem sam se prvi put susreo u šestom razredu osnovne škole, kad sam krenuo pohađati radionice programiranja u Centru tehničke kulture Rijeka. Tada sam također prvi puta krenuo na natjecanja iz programiranja, što me je dodatno motiviralo za daljnji rad.

Zašto si upisao baš FER?
– Odabir fakulteta nije mi bio težak. Znao sam što me zanima i čime se želim baviti, a FER je bio logični korak u tom smjeru.

FER je jedan od najboljih fakulteta u Hrvatskoj. Je li ti naporno? Imaš li slobodnog vremena i čime se voliš baviti u slobodno vrijeme?
– Ne bih rekao da je naporno, barem ne u većini vremena. Samim time što na fakultetu radim nešto što me zanima postaje lakše izvršavati sve fakultetske obaveze. Što se slobodnog vremena tiče, postoje razdoblja u kojima nemam gotovo nimalo slobodnog vremena. Svejedno bih rekao kako većinom imam dovoljno vremena za druženja s prijateljima, povremene odlaske u kino i sl.

Možeš li nam opisati kako to da si baš ti dobio mogućnost rada u Microsoftu i koja je bila tvoja reakcija kad si to saznao?
– Zapravo je jako jednostavno dobiti posao u velikoj firmi kao što je Microsoft. Sve što treba je sudjelovati na čim većem broju različitih natjecanja i raditi na čim više različitih projekata kako bi se životopis po nečemu isticao. Potom je potrebno napisati životopis i prijaviti se za posao (u mojem slučaju studentsku praksu) putem njihove web-stranice. Također je potrebno pripremiti se i za razgovore za posao (intervjue), što je moguće postići jedino rješavanjem različitih zadataka, stotine zadataka... Opisani postupak treba ponavljati sve dok se ne uspije ostvariti cilj. Postupak je jednostavan, no zahtijeva velik trud i predanost.

Konkretno za sebe mogu reći da sam se za posao u Microsoftu prijavljivao tri godine zaredom. Prve dvije godine bio sam pozvan na prvi, telefonski intervju te sam nakon uspješnog prvog intervjua imao i nekoliko intervjua uživo, no oba puta završila su odbijenicom. Prošle sam godine napokon uspio uspješno odraditi i intervjue uživo te sam dobio ponudu za ljetnu praksu! Još uvijek se sjećam točno kako se sve odvijalo; u ponedjeljak, 9. listopada 2017., otputovao sam u München, gdje sam u utorak ujutro imao četiri intervjua uživo. U Zagreb sam se vratio istog dana navečer te sam u srijedu planirao normalno ići na popodnevno predavanje na faksu. Na putu me je recruiterica nazvala na mobitel kako bi mi prenijela zadovoljstvo osoba koje su me intervjuirale i kako bi me obavijestila o tome da sam dobio ponudu za ljetnu praksu. Bio sam van sebe od uzbuđenosti i sreće, a oba sata predavanja proveo sam na mobitelu čitajući mailove sa svim detaljima o ponudi, lokaciji, timu i slično.

Kako si se snašao u Americi, je li ti bilo teško priviknuti se na novi tempo života, novi jezik...?
– Snašao sam se prilično brzo. Microsoft mi je osigurao smještaj. Stan mi je bio dovoljno blizu posla da sam mogao pješačiti, premda sam kasnije nabavio bicikl. Što se hrane tiče, doručak i ručak imao sam na poslu, a večeru i vikendom bih ili sam kuhao ili jeo negdje vani. U samom početku upoznao sam mnogo drugih studenata koji su također bili tamo na praksi, tako da smo gotovo svakog vikenda negdje putovali. Jezik mi nije predstavljao problem s obzirom na to da su svi pričali engleski.

Kako je izgledao jedan tvoj radni dan u Microsoftu?
– Radno vrijeme bilo mi je u potpunosti fleksibilno. Nisam imao određeno ni kad moram doći ni koliko dugo moram ostati na poslu, dokle god napravim sve što se od mene očekuje. Obično sam na posao dolazio ujutro između osam i devet te bih prvo išao na doručak. Nakon toga neko bih vrijeme proveo proučavajući postojeći programski kod, programirajući i pronalazeći pogreške. U jedan bismo obično išli svi skupa na ručak, osim srijedom, kada bih na ručak išao u 12 s ostalim studentima. Prije ili poslije ručka većinom je bilo i vrijeme za sastanke. Tako bismo, primjerice, svakog utorka i četvrtka nakon ručka imali sastanak u trajanju od oko deset minuta kako bismo podijelili tko kako napreduje i na čemu trenutno radi. U konačnici je svaki dan na poslu bio u potpunosti različit.

Koji su tvoji daljnji planovi, tj. gdje se vidiš kada završiš fakultet? Imaš li neku posebnu želju gdje bi htio raditi?
– Nakon što sam proveo jedno ljeto u Microsoftu, siguran sam da se želim vratiti i nastaviti raditi tamo. Srećom, mogu reći da je zadovoljstvo obostrano te su i oni izrazili zadovoljstvo mojim radom te mi ponudili mogućnost dolaska na još jednu studentsku praksu sljedećeg ljeta. Trenutno sam jedino u nedoumici bih li se htio preseliti u Ameriku, ili bih radije ostao negdje bliže.

Imaš li neki savjet za sadašnje učenike Gimnazije Andrije Mohorovičića koji bi htjeli ići tvojim stopama?
– Preporučio bih svima koji se zanimaju za slično iskustvo da svakako pokušaju. Naravno da iza toga stoji enormni trud, učenje, vježbanje i upornost. I možda najvažnije, da ne odustaju u slučaju neuspjeha, već pokušaju zaključiti zbog čega nisu uspjeli i kako postati bolji za sljedeći put.


I nekoliko kratkih pitanja za kraj:
Najdraži film? Harry Potter i darovi smrti 2. dio
Najdraža knjiga? Harry Potter i princ miješane krvi
Najdraži predmet na fakultetu? Strojno učenje
Najdraža pjesma? Huh... Teško pitanje


Maritea Arelić (1.4)