 |
| Franko Kirinčić, Luka Ćavar, Marin Numić i Marin Doričić |
Dana
8. kolovoza 1998. godine, na lako pamtljiv datum, rođen je učenik 4.4 razreda
Marin Doričić. Svoje školske „avanture‟ započeo je u Osnovnoj školi Drage
Gervaisa u Brešcima. Budući da su mu matematika i prirodni predmeti, s izuzetkom biologije, išli od ruke,
odlučio se za prirodoslovno-matematički smjer Gimnazije Andrije Mohorovičića
Rijeka. Povodom kraja škole pitali smo ga da nam opiše kako je on doživio svoje
školske dane.
„Početkom
prvog razreda počela su moja svakodnevna četrdesetominutna putovanja do tad
rijetko korištenim busevima Autotroleja. Iako sam, dakako, tu i tamo posjećivao
Rijeku, prostorni plan centra grada u mojoj je glavi nastao tek nakon nekoliko
tjedana u prvom razredu. Nakon prvog izazova pamćenja imena tridesetak kolega
među kojima sam otkrio čak tri svoja imenjaka, slijedio je proces proučavanja
sistema škole popraćen često nepotrebnim strahom od ispitivanja. Sada, gledano
s odmakom, shvaćam da je prvi razred bio najnaporniji upravo zbog tog
privikavanja dok sam kasnijih godina uspio pronaći bolji omjer između uloženog
truda i postignutog rezultata. Ipak, pronašao sam vremena za sudjelovanje na županijskom Natjecanju iz fizike. Prvi je razred završio prosjekom 4,73.
Te sam godine bio zadovoljan samim time što mi je prosjek iznad 4,5, što je
kriterij za primanje općinske stipendije, pa nisam bio ambiciozan u vezi
podizanja ocjena na kraju godine. Drugi je razred bio osjetno lakši te nije
ostavio neke osobite utiske osim ponovljenog županijskog iz fizike i
odgovaranja za 4 iz likovne umjetnosti na kraju godine koje me dovelo do
rekordnog prosjeka od 4,87. Iduća je godina bila znatno upečatljivija počevši
sa štrajkom pri njenom početku nakon kojeg je uslijedio nešto brži tempo rada u
drugoj polovini prvog polugodišta. Drugo mi je polugodište prošlo za tren
zahvaljujući kineskom jeziku i prijavi na tri školska natjecanja. Dogurao sam
do županijske razine iz fizike i informatike te, meni neočekivano, prošao na
državno iz logike. Premda natjecanja uz nastavu mogu zvučati naporno – zapravo
su razbila monotoniju jednolikih odlazaka u školu. Tako su mi se u jednom
periodu izmjenjivali tjedni kad imam par slobodnih dana zbog priprema i
tjedni kad ih nadoknađujem. Završni mi je uspjeh bio 4,8.
 |
| 4.4 razred |
Time dolazimo do tekuće školske
godine prije koje sam napunio 18 i položio vozački ispit. Godina je započela
nezaboravnim maturalnim putovanjem u Grčku premda smo zbog njega, nažalost, propustili
tradicionalni izlet u Golubinjak. Prvo je polugodište prošlo bez nekih
zanimljivosti koje bih istaknuo, a drugo je pak nalikovalo na ono prethodne
godine. Ponovno sam sudjelovao na natjecanjima iz ista tri predmeta. Jedna od
razlika je bila u tome što natjecanja nisu bila jednoliko raspoređena, pa sam,
na primjer, jednom u dva dana imao školsko i županijsko natjecanje te ispit iz
matematike. I ove sam godine prošao na državno natjecanje, ali ovaj put iz
fizike. Iako sam neko vrijeme mislio da će mi prosjek biti niži od uobičajenog
zbog nešto češćih izlazaka zbog povećane mobilnosti, iskustvo je nadoknadilo
smanjeno ulaganje rada, pa bi mi završni prosjek trebao biti 4,86. Planiram
upisati strojarstvo na Tehničkom fakultetu u Rijeci. Što se nadolazeće mature
tiče, ne brinem naročito jer ipak je gimnazija svojevrsna priprema za nju, pa će
kvalitetno ponavljanje biti dovoljno za uspješan rezultat.”
Katarina
Škrbić (4.4)