 |
| Naš tim predstavlja Hrvatsku |
Jutro je bilo mirno i uslijedila je uobičajena procedura. Izišli smo iz vozila ispred dvorane. Na natjecanju zaista vode računa o sigurnosti i pravilima, pa smo morali moliti ljude u prolazu da nam donesu naočale iz pita. Tamo smo ih ostavili sinoć uvečer.
Voditeljica nas je upoznala s rasporedom i dobili smo čast da se naša himna čuje prva. Ušli smo na prijave za sučeljavanje, što se mora učiniti svaki put prije izlaska i zatim stupili na teren odati počast našoj, turskoj i američkoj himni.
Smjestili smo se prvi put za upravljački mjesto s kojega smo sudjelovali u plavom savezništvu. Iako smo izgubili, imali smo nade jer već nakon drugog ukupno odigranog natjecanja nismo bili zadnji. Zaredale su se pobjede i porazi.
Preko puta nas bio je tim koji još nije imao dovršenog robota, tek je počeo poprimati oblik.
 |
| Prepuna dvorana |
Sudci su velika grupa ljudi u plavim majicama koji dolaze do pitova i ispituju sve o robotima. Trebate paziti što ćete reći. Oni obavljaju razgovore s timovima te dodjeljuju nagrade na temelju argumentiranosti vaših tvrdnji. Uz njih, naravno, postoji i sudac na terenu koji pazi na pravila u igri.
Upoznali smo mnogo ljudi. Voditelji su bili jako ljubazni. Ostali timovi također su bili izrazito gostoljubivi i spremni za nas sve učiniti. To je mjesto na kojem zaboravljate tko vam je protivnik. Uistinu, to je obitelj, ljudi vas prigrle i više nema izlaska. U jednom ste trenu protivnici, a već u idućem saveznici.
Kako je dan bio uspješan, smiješila nam se mogućnost prolaska u daljnju fazu natjecanja, tj. među osamnaest najboljih timova.
Vratili smo se u hotel ispunjeni. Nadmašena su naša očekivanja. Riječ je o natjecanju u kojem vlada prijateljska atmosfera. Kad bi barem tako bilo i na drugim mjestima u gradu. Naime, na ulicama nije sve tako idilično.
Luka Greblo (3.5)