Skip to main content

Arijana Behlić: Prihvaćenost i preživljavanje (Društvene mreže)


Arijana Behlić nedavno je završila Gimnaziju Andrije Mohorovičića Rijeka. Bila je članica naše novinarske skupine te Združenoga pjevačkog zbora GAM-a i PRHG-a. Pohađala je mnogo izvanškolskih aktivnosti (gluma u HKD-u, fotografske radionice, tečaj keramike...). Bila je dio Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter. U sklopu radionice videoaktivizma projekta Reci, pa ispeci 2 snimila je s učenicima Učeničkoga doma Podmurvice Rijeka dokumentarni film o nepogodnim uvjetima s kojima se ljudi s invaliditetom (prvenstveno oni u kolicima) suočavaju. Film je nastao u suradnji s udrugama Filmaktiv i PaRiter te je prikazan u Art-kinu. Arijana je sudjelovala i u projektu oblikovanja Multisenzoričkoga vrta Učeničkoga doma Podmurvice Rijeka. Trenutno je u Velikoj Britaniji. Upisala je studij Communications & Society and Film & TV na sveučilištu Nottingham Trent i cilj joj je baviti se javnim govorništvom. 

Prošle je godine, kao članica novinarske skupine, između ostaloga, napisala i zanimljiv tekst o društvenim mrežama. Danas ga prvi put objavljujemo.


PRIHVAĆENOST I PREŽIVLJAVANJE
DRUŠTVENE MREŽE

NEMA kritika, NEMA propitkivanja. U današnjem svijetu sve se svima sviđa: od neke odjeće pa sve do nesreće koja se dogodila prije svega dvije minute. Sve što objavimo, super je – pogledajte samo one lajkove, emotikone i naljepnice.... ako ih ima puno, pa mora da smo nešto dobro napravili, zar ne?
Tina Bakić i Aneta Starčević (autorica fotografije: Linda Grlaš)

Jeste li se ikada zapitali što čini društvene mreže toliko zastupljenima u današnjem društvu? Zašto su one danas tako popularne?
PRIJATELJI KOJI ĆE SE UVIJEK SA SVIME SLOŽITI
Još od pamtivijeka ljudi žele da ih društvo prihvati, jer oni koji nisu bili prihvaćeni nisu imali mogućnosti preživjeti. Hrana, drva za ogrjev, mjesto za život i, naravno, nasljeđivanje (rađanje potomaka); za sve to potrebna nam je grupa ljudi (društvo). Nekada je prihvaćanje društva doslovno označavalo razliku između života i smrti. No i danas, kada je  čovjek evolucijom došao do mogućnosti da sam preživi, pronađe (čitaj: kupi) hranu itd., mi kao evoluirani pojedinci još smo više ovisni o prihvaćanju no što su bili naši preci tisućama godina prije nove ere. Ali, ne o bilo kakvom prihvaćanju. Točnije rečeno, ovisni smo o tome da postanemo dio društva preko medija. Toliko smo evoluirali kao vrsta da nam više ni nisu potrebna upoznavanja uživo. Danas je dovoljno samo otvoriti jednu od društvenih mreža na našem smartphoneu te će nam taj naš pametni telefon bez problema pronaći prijatelje. Kome trebaju pravi prijatelji koji će ponekad kritizirati nas i naše postupke, kada možemo imati prijatelje koji će se uvijek sa svime složiti. Kliknut će lajk na jednom od naših dnevnika poput Facebooka ili Instagrama i to će biti to. NEMA kritika, NEMA propitkivanja. U današnjem svijetu sve se svima sviđa: od neke odjeće pa sve do nesreće koja se dogodila prije svega dvije minute. Sve što objavimo, super je – pogledajte samo one lajkove, emotikone i naljepnice.... ako ih ima puno, pa mora da smo nešto dobro napravili, zar ne?
POPULARNOST NE MORA NUŽNO ZNAČITI I LJUBAV
Ljudi danas miješaju pojam ljubavi i popularnosti. Svi mi smatramo kako broj lajkova i komentara pokazuje koliko smo zapravo voljeni. No, zaboravljamo jednu stvar. Prava ljubav znači i popularnost, a popularnost ne mora nužno značiti i ljubav! Naime, bit ćemo popularni među onima koji nas istinski vole, no oni koji nas smatraju popularnima najčešće nas zapravo i neće voljeti.

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...