Arijana
Behlić nedavno je završila Gimnaziju Andrije Mohorovičića Rijeka. Bila je
članica naše novinarske skupine te Združenoga pjevačkog zbora GAM-a i PRHG-a. Pohađala
je mnogo izvanškolskih aktivnosti (gluma u HKD-u, fotografske radionice, tečaj
keramike...). Bila je dio Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter. U sklopu radionice
videoaktivizma projekta Reci, pa ispeci 2 snimila je s učenicima Učeničkoga
doma Podmurvice Rijeka dokumentarni
film o nepogodnim uvjetima s kojima se ljudi s invaliditetom (prvenstveno oni u
kolicima) suočavaju. Film je nastao u suradnji s udrugama Filmaktiv i PaRiter
te je prikazan u Art-kinu. Arijana je sudjelovala i u projektu oblikovanja
Multisenzoričkoga vrta Učeničkoga doma Podmurvice
Rijeka. Trenutno je u Velikoj Britaniji. Upisala je studij Communications &
Society and Film & TV na sveučilištu Nottingham Trent i cilj joj je baviti
se javnim govorništvom.
Prošle je godine, kao članica novinarske skupine, između ostaloga, napisala i zanimljiv tekst o društvenim mrežama. Danas ga prvi put objavljujemo.
Prošle je godine, kao članica novinarske skupine, između ostaloga, napisala i zanimljiv tekst o društvenim mrežama. Danas ga prvi put objavljujemo.
PRIHVAĆENOST I PREŽIVLJAVANJE
DRUŠTVENE
MREŽE
NEMA kritika, NEMA propitkivanja. U
današnjem svijetu sve se svima sviđa: od neke odjeće pa sve do nesreće koja se
dogodila prije svega dvije minute. Sve što objavimo, super je – pogledajte samo
one lajkove, emotikone i naljepnice.... ako ih ima puno, pa mora da smo nešto
dobro napravili, zar ne?
Jeste li se ikada zapitali što čini društvene mreže
toliko zastupljenima u današnjem društvu? Zašto su one danas tako popularne?
PRIJATELJI KOJI ĆE SE UVIJEK SA SVIME SLOŽITI
Još od pamtivijeka ljudi žele da ih društvo prihvati,
jer oni koji nisu bili prihvaćeni nisu imali mogućnosti preživjeti. Hrana, drva
za ogrjev, mjesto za život i, naravno, nasljeđivanje (rađanje potomaka); za sve
to potrebna nam je grupa ljudi (društvo). Nekada je prihvaćanje društva
doslovno označavalo razliku između života i smrti. No i danas, kada je čovjek evolucijom došao do mogućnosti da sam preživi, pronađe (čitaj: kupi) hranu
itd., mi kao evoluirani pojedinci još smo više ovisni o prihvaćanju no što su
bili naši preci tisućama godina prije nove ere. Ali, ne o bilo kakvom
prihvaćanju. Točnije rečeno, ovisni smo o tome da postanemo dio društva preko
medija. Toliko smo evoluirali kao
vrsta da nam više ni nisu potrebna upoznavanja uživo. Danas je dovoljno samo
otvoriti jednu od društvenih mreža na našem smartphoneu
te će nam taj naš pametni telefon bez problema pronaći prijatelje. Kome trebaju
pravi prijatelji koji će ponekad kritizirati nas i naše postupke, kada možemo
imati prijatelje koji će se uvijek sa svime složiti. Kliknut će lajk na jednom
od naših dnevnika poput Facebooka ili Instagrama i to će biti to. NEMA kritika,
NEMA propitkivanja. U današnjem svijetu sve se svima sviđa: od neke odjeće pa sve do nesreće koja se dogodila prije
svega dvije minute. Sve što objavimo, super je – pogledajte samo one lajkove, emotikone
i naljepnice.... ako ih ima puno, pa mora da smo nešto dobro napravili, zar ne?
POPULARNOST NE MORA NUŽNO ZNAČITI I
LJUBAV
Ljudi danas miješaju pojam ljubavi i popularnosti. Svi
mi smatramo kako broj lajkova i komentara pokazuje koliko smo zapravo voljeni. No,
zaboravljamo jednu stvar. Prava ljubav znači i popularnost, a popularnost ne
mora nužno značiti i ljubav! Naime, bit ćemo popularni među onima koji nas
istinski vole, no oni koji nas smatraju popularnima najčešće nas zapravo i neće
voljeti.

