Skip to main content

Posts

Showing posts from October, 2018

Svjetski tjedan svemira

Svjetski tjedan svemira održava se svake godine od 4. do 10. listopada.   To je tjedan u kojem se obilježava lansiranje prvog Zemljina umjetnog satelita Sputnjika 1 te potpisivanje Povelje o miroljubivom korištenju svemira 1957. godine. Početkom listopada naši su učenici i profesori fizike, stoga, kao i obično, već treću godinu zaredom pripremili razna predavanja o tajnovitosti i zanimljivostima svemira. Profesor fizike Petar Jelača pokrenuo je Svjetski tjedan svemira u našoj školi u okviru izborne nastave fizike te su mu se odmah priključile profesorica Patricija Nikolaus i knjižničarka profesorica Leonila Marač. Zainteresiranost učenika za tu tematiku puno je veća od očekivanog, pa naši učenici rado pripremaju radove za Natjecanje iz astronomije te se priključuju navedenoj listopadskoj manifestaciji. Sve izabrane teme tijekom tjedna posvećena svemiru moraju biti znanstveno dokazane, odnosno iza njih mora stajati znanstveni rad ili moraju biti teorije o kojim...

Intervju povodom Dana kravate: Zoran Kravata

Kao mladog novinara u usponu dopao me zanimljiv zadatak: povodom obilježavanja Dana kravate istražiti i napisati nešto o tom čuvenom modnom detalju. Umjesto da se zavučem u tamne knjižnice i skrivene arhive u potrazi za informacijama, odlučio sam sve saznati iz prve ruke od velikog stručnjaka. A tko se može bolje razumjeti u kravate od same kravate? Na moja pitanja odgovarao je Zoran Kravata – predsjednik Društva kravata avanturista. Marko Novak i Emil Buratović (4.1) Prije svega, puno Vam hvala što ste se odazvali pozivu na ovaj razgovor! Za početak, kako ste? – Hvala na pitanju, dobro sam. Kako i ne bih bio kad sam vezan vrlo često od strane simpatičnog vezača, a mi kravate najsretnije smo kad smo vezane oko dobrog vrata. Biti vezan naš je najvažniji posao. Sve kravate vole biti vezane. Ne postoji lijena kravata. E, sjajno! Sad bih Vas molio da se vratimo u prošlost i prisjetimo prvih pojavljivanja kravate u povijesti. – Kravate se prvi put pojavljuju u sedamnaest...

Eva Šustar: Osjećaj prividne važnosti

Ovisnost o lajkovima individualna je stvar. Dolaskom novih generacija koje su već od rane dobi izložene društvenim mrežama povećava se broj zahvaćenih ovom apsurdnom opsesijom. PODIJELITI SEBE Teško je opisati uzbuđenje koje osjećamo pri svakoj objavi. S čitavim svijetom odlučili smo podijeliti sebe. Pitamo se hoće li im se svidjeti. Hoće li im se svidjeti toliko da odluče za nas izdvojiti od svog dragocjenog vremena i naglim pritiskom na ekran uljepšati naš dan? S neiščekivanjem „updateamo“, gladni za novosti da se barem nekome sviđamo. DRUGA RAZINA POZORNICE Otkud ta patološka potreba za lajkovima? Moguće jest da proizlazi iz primarne ljudske želje za prihvaćanjem u društvu. „Cijeli je svijet pozornica“, rekao bi naš Shakespeare. Društvene su mreže potpuno druga razina pozornice. Zavidne glumačke sposobnosti nisu više nužan uvjet, sada se na mnogo lakši način pretvaramo. Jednostavno kreiramo virtualnu ličnost kao svoju nadograđenu verziju koja nerijetko u velikoj mjeri od...

Maturalno putovanje 4.1 razreda – Grčka (razgovor s učenicima)

Autorica fotografije: Ines Brusić (4.1) Kako bolje doživjeti Grčku nego kroz oči učenika koji su ondje proveli sedam nezaboravnih dana. Da bih vam što realnije prikazala kako je izgledalo naše putovanje te kako biste iz više perspektiva sagledali Atenu i Zakintos, odlučila sam postaviti nekoliko pitanja učenicima svog razreda, 4.1.   Emil Buratović, Martina Matoković, Marko Novak, Stella Vitaljić i Virna Čehić svojim su odgovorima pokazali kako je svatko na svoj drukčiji, ali poseban način proživio maturalno putovanje. 1. Kako ste doživjeli Atenu? Emil : S obzirom na trenutačno stanje grada ne mogu reći da me Atena nešto osobito oduševila. Ima neke zanimljive povijesne građevine, ali, sve u svemu, nije mi se svidjela. Martina : Iskreno, razočarala me. Očekivala sam puno više. Znamenitosti su prekrasne, ali grad je jako prljav i opasan. Opasno je sam izaći na ulicu. Prijateljica i ja otišle smo u ljekarnu nedaleko od hotela te nam ni najmanje nije bilo ugodno hodati uli...

Maturalno putovanje četvrtih razreda – Grčka

Autorica fotografije: Ines Brusić (4.1) Naše maturalno putovanje po čelo je vožnjom autobusom do luke u Veneciji. Nakon autobusa uslijedila je avantura brodom do Grčke. Prva destinacija bili su Delfi, poznati i kao Apolonovo svetište gdje je svećenica Pitija davala dvosmislene odgovore na pitanja posjetitelja. Iako su nam se Delfi svidjeli, veselili smo se večeri i dolasku u hotel u Ateni. Sljedeći je dan bio rezerviran za istraživanje glavnoga grčkog grada. Jutro smo proveli razgledavajući Akropolu i njezin najpoznatiji dio Partenon, a poslijepodne smo iskoristili za šetnju ulicama i isprobavanje tradicionalnih grčkih jela. Zadnji dan boravka u Ateni nastavili smo obilazak antičkih spomenika. Vidjeli smo popularno kazalište u Epidauru i uvjerili se da se na najvišim sjedalima stvarno čuje glas ljudi koji stoje na dnu.     Dio putovanja kojemu smo se najviše veselili bio je odlazak na otok Zakintos. Prva ve čer bila je obilježena lošim hotelom u koji smo došli, al...

Aktivnosti novinarske skupine

Pogledajte fotografije iz Novoga lista. Saznali smo kako nastaju dnevne novine te upoznali poznate riječke novinare i glavnoga urednika. Što je sljedeće? Naša će novinarska ekipa u Art-kinu uskoro pogledati američki film Novine  te popratiti Akciju za 5!

Kineski jezik u Šangaju

Šangaj (autorica fotografije: Laura Zelenika, 4.4) Letizia Viškani ć, Ornella Turato, Lisa Mihelec, Laura Zelenika i ja imale smo priliku otići u Kinu, u SUIBE Gubei Campus u Šangaju, na dva tjedna da naučimo kineski jezik i proučimo njihovu kulturu. Kamp je trajao od 21. srpnja do 4. kolovoza i započeo je letom iz Zagreba do Moskve, koji je trajao otprilike tri sata. U Zagrebu smo se upoznale s ostalim sudionicima kampa, koji su došli iz svih krajeva Hrvatske. Stigavši u Moskvu, trebale smo čekati tri sata za let Moskva – Šangaj, koji je trajao osam sati. Kineska hrana (autorica fotografije: Laura Zelenika, 4.4) Kada smo stigli u Šangaj, sreli smo se s volonterima iz Kine, koji su nas odveli u naš smještaj. To je bio studentski dom, gdje smo imali sobe za dvoje, bile su lijepe i imale klimu, što nam je bilo najvažnije jer se u to doba u Kini temperature penju do nekih četrdeset stupnjeva. Volonteri su nam stoga cijelo vrijeme davali vodu, a blizu kampusa nalazila se i m...