Skip to main content

Intervju: Rajka Jurdana-Šepić


I fizika i poezija zahtijevaju izvjesnu strast


U Tjednu hrvatskoga jezika našu je školu posjetila fizičarka i pjesnikinja Rajka Jurdana-Šepić. Nakon zanimljiva razgovara u školskoj knjižnici s učenicima odlučili smo joj postaviti još nekoliko pitanja za digitalni školski list.

Mnogi smatraju da su fizika i poezija dva potpuno nespojiva područja. Slažete li se ili mislite da imaju dodirnih točaka?
– Naravno da znanost i umjetnost, pa tako i fizika i poezija, imaju puno ključnih dodirnih točaka; nastaju iz želje za dubljim uvidom u stvarnost, u svijet oko nas, imaju ishodište u ljudskoj kreativnosti, potrebuju i razvijaju kritičko mišljenje i od onoga koji se njima bavi zahtijevaju izvjesnu strast. I umjetnost i znanost – parafrazirat ću Tina Ujevića – nikada ne primaju svijet kakvim su ga zatekle, niti ga ostavljaju takvim.

Kako ste dobili ideju zasnivanja radijske emisije? Zašto ste ju nazvali baš Puntape?
– Suradnica sam HR Radio Rijeke još od svojih gimnazijskih dana, uvijek je to bilo na čakavskim emisijama kao autohtoni govornik, u emisiji S primorske poneštrice urednice Vedrane Rudan, zatim u emisiji Judi i užanci urednice Vlaste Sušanj Kapićeve, a onda san 2009. godine i sama pokrenula čakavsku poetsku minijaturu Puntape, kao i znanstveno-popularnu emisiju Baltazar. 

Do emisije Puntape dovela je moja uključenost u čakavsko pjesništvo od djetinjstva i činjenica da puno čitam i često citiram različite autore svojim prijateljima, bližnjima. Možemo reći i da ih gnjavim. Muž mi je jednom prilikom spomenuo, kad sam njega gnjavila tkoznakojim divnim stihovima, da bi bilo zgodno ako bih svaki dan u eter izgovorila jednu pjesmu. Dostojno Goetheove izreke da bi svijet bio bolje mjesto kad bi svaki čovjek, svakoga dana pročitao barem jednu pjesmu ili odslušao barem jednu glazbu. Neposredni povod za pokretanje emisije dogodio se na predstavljanju jednog kalendara koji je, osim fotografija, uključivao i stihove. Na toj promociji sjedila sam kraj Alena Čemeljića, programskog urednika HR Radio Rijeke i predložila sam mu da se stihovi, npr. čakavski, mogu osmisliti  kao kratka radio emisija. Alenu se ideja odmah jako dopala i odmah je predložio emitiranje emisije u najslušanijem jutarnjem terminu u 8.15. Mjesec dana nakon tog razgovora, u siječnju 2009., snimila sam prvi Puntape.

Ime je emisija dobila zato što je Puntape – broš, a to je ukras i vrijednost, nosimo ga na prsima, na reveru, čime se dakle ponosimo i često ga nasljeđujemo od svojih starih – takav je i naš jezik.

Na koji način odabirete djela koja ćete čitati u eteru? Nađe li se i poneka vaša pjesma?
– Odabirem ih kontinuiranim praćenjem čakavskog publiciranja i kontinuiranim čitanjem pjesama. Čim dobijem u ruke knjigu pjesama ili mi autor pošalje rukopis – pročitam ga u cijelosti razmišljajući već tada za svaku pjesmu – je li prikladna za Puntape po sadržaju i duljini i u kojoj prilici bi je bilo zgodno emitirati, tako da je odmah označim. Proljeće ima svoje teme, buđenje prirode, ljubav, ljeto su morski motivi, jesen su plodovi, a zima su misaone pjesme, sjećanja na djetinjstvo, priroda zimi. Po par dana traje odabir 30 pjesama za cijeli mjesec, provjeravam u svojoj bazi podataka je li već pjesma emitirana, da se ne ponavlja, a  onda sve knjige, papire, zbirke... stavljam u jedan ruksak i u studio. Snimam jednom mjesečno, svaki mjesec dođem u studio s „karjolom knjig“. Naravno, ponekad se nađe i neka moja pjesma.

Što mislite o riječkoj fizici? Mogu li se Rijeka i Hrvatska mjeriti sa svjetskim istraživanjima?
– Odjel za fiziku Sveučilišta u Rijeci je ustanova s dugom tradicijom nastave fizike koja se posljednjih desetak godina eksponencijalno razvija u smislu znanstvenih resursa i kadrova.  Nabavljena je vrhunska istraživačka oprema, oformljeni su novi laboratoriji čije istraživačke resurse koriste znanstvenici za svoja istraživanja, a uključuju u rad i naše studente diplomskih i doktorskog studija.  

Rezultati naših istraživanja i te kako se mogu mjeriti i zapravo se svakodnevno i mjere sa svjetskim istraživanjima – jer su njihov dio. Kriteriji znanstvenog napredovanja u fizici su kod nas među najstrožima od svih područja i svi koji se bavimo znanstvenim radom iz fizike kontinuirano istražujemo i objavljujemo znanstvene radove u  vrhunskim, najcitiranijim svjetskim časopisima. Odjel za fiziku je na Sveučilištu u Rijeci u samom vrhu po broju objavljenih znanstvenih publikacija po znanstveniku. Da bi to bilo moguće, razvili smo, gotovo mogu reći u pravilu, svi, već od doba kad smo bili doktoranti – suradnju s mnogim uglednim međunarodnim ustanovama i ekspertima. To se vidi po autorskim listama naših publikacija, znanstveno i boravimo i usavršavamo se na ustanovama s kojima surađujemo, mnogi kolege sudjeluju u velikim međunarodnim kolaboracijama. Biti aktivni dio svjetskih istraživanja iz svih područja fizike je conditio sina qua non znanstvenog rada u fizici za sve nas. Posjetite nas, dobro došli:  http://www.phy.uniri.hr.

Do sada ste dobili dvije nagrade za popularizaciju znanosti. Na koje sve načine pokušavate približiti fiziku svojim učenicima, ali i građanima općenito?
– Svim sredstvima i idejama koje mi padnu na pamet, uz zajednički nazivnik – osobnim svjedočenjem svojeg znanstvenog svjetonazora i prenošenjem svojeg vlastitog entuzijazma. Volim nastavni rad i usavršavam svoju nastavu koja je također poligon popularizacije i intenzivnog, svakodnevnog rada na tome da se studente zainteresira i razvije im se ljubav za fiziku. Pokrenula sam i deset godina vodila organizaciju riječkog Festivala znanosti, jednog od organizacijski i programski najkvalitetnijih u Hrvatskoj. Više od  deset godina uređujem znanstveno-popularizacijsku emisiju Baltazar HR Radio Rijeke. Održavam popularna predavanja, radionice, pričaonice, gostovanja, pa i manje uobičajene forme kao što je, primjerice, performance Zvjezdani stihovi i svemirski pejsaži, koji sljubljuje poeziju, astrofotografiju i glazbu i koji sam u zadnjih 15 godina izvela toliko puta, na toliko mjesta, od klubova, zvjezdarnica, škola pa do crkava... i s puno različitih glazbenika i glazbala, od gitare do harfe.

Jelena Hauser (4.1)

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...