Učenici 1.4 razreda
upoznali su se s Erasmus+ programom. U prostorijama RiHuba 1. listopada,
u organizaciji Vijeća mladih Benčić, poslušali su iskustva sudionika razmjene Power
to Act. Voditeljice programa bile su i njihove kolegice, učenice navedenoga
razreda, Eleonora Chersi i Ema Juriša.
Erasmus+ program je
Europske unije kojim se podupiru obrazovanje, osposobljavanje, mladi i sport u
Europi. Erasmus+ teži radu s mladima i vodi brigu o njihovu neformalnom obrazovanju diljem
Europe. Mladima nudi brojne mogućnosti. Jedna od tih
mogućnosti jesu razmjene mladih. Što mladi rade na razmjeni mladih? Skupine
mladih iz različitih zemalja EU-a sastaju se i zajedno provode programe
neformalnog obrazovanja te sudjeluju u mnogim aktivnostima i igrama. Razmjena
može trajati od pet do dvadeset jedan dan. Sve se odvija izvan školskog
okruženja. Troškovi su pokriveni. Tako da su, primjerice, smještaj, hrana i
materijali za sudionike besplatni. Mogu sudjelovati mladi od trinaest do
osamnaest, pa i više, godina. Razmjenu mladih mogu organizirati organizacije mladih, ali i
neformalne skupine. Nakon svake uspješno završene razmjene mladi dobivaju
Youthpass koji može koristiti u budućnosti. Kako se uključiti? Posjetite
stranicu Agencije za mobilnost i programe EU-a: www.mobilnost.hr.
Vijeće mladih Benčić,
osnovano 2014. godine, program je neformalnog obrazovanja koji usklađuje
istraživanje, rad, igru i druženje. Voditeljice su Natali Bosić i Ivana Golob-Mihić; a
njihova mrežna stranica jest www.vijecemladihbencic.com. Vijeće je organiziralo
razmjenu mladih koja se održala u srpnju 2019.
u Crikvenici. Tada je izabrana grupa od dvadeset pet mladih osoba iz pet
država: Srbije, Sjeverne Makedonije, Danske, Italije i Hrvatske. Teme razmjene
bile su osnaživanje mladih, jačanje samopouzdanja, javni nastup, kreativno razmišljanje,
prilagodljivost i strani jezik. Mladi su odsjeli u odmarališnom kompleksu Stoimena.
Imali su razne aktivnosti, kao što su: igre povjerenja, igre participativnog
kazališta, team building,
interkulturalne večeri i refleksije. Odredili su i posebna pravila koja su svi
morali poštovati. Jedno vrlo zanimljivo pravilo, primjerice, bilo je Bora Bora.
Ako netko govori na svom jeziku i dođe osoba koja se želi priključiti razgovoru,
a ne zna taj jezik, kaže: „Bora Bora!“ i svi se trebaju prebaciti na engleski
jezik. Jedna igra koju su igrali bila su plemena. Podijelili su se u dva
plemena: crveno pleme koje je bilo žestoko i grubo i zeleno pleme koje je bilo
mirno i miroljubivo. Svaka država pripremila je svoje aktivnosti.
Interkulturalne večeri služile su da svaka država predstavi svoju kulturu,
hranu i običaje.
Kako je izgledao jedan dan
na razmjeni? Dan bi počeo buđenjem, potom bi bio doručak, a nakon njega sharing session. Ručali bi, pa bi slijedile aktivnosti. Imali su slobodno vrijeme i igre. U slobodno vrijeme često su išli
na plažu.
Kako bi se
sporazumijevali, koristili su engleski jezik. Igrajući se i sudjelujući u aktivnostima,
učili su i razvijali neke sposobnosti. Upoznali su nove ljudi s kojima su još
uvijek u kontaktu. Što je najvažnije, pojačali su svoje samopouzdanje i
shvatili da koje god rase bili i koji god jezik govorili, ljudi su isti.
Različiti; ali isti.
Elena Popović
(1.4)