Napokon
smo dočekali taj dan. U samo dva mjeseca formiranja i proba zbora uspjeli smo
na županijskoj smotri ostvariti odličan rezultat i dobiti poziv na državno
natjecanje u Varaždinu – 65. Glazbene svečanosti hrvatske mladeži. Biti član
zbora, biti član jednoga tima koji zajedno diše, raste i razvija se jedno je predivno
iskustvo. Tu se stječu nova prijateljstva i ljubavi. Na zboru na svakoj probi
vlada pozitivna atmosfera. Na državno natjecanje u Varaždinu, osebujnom
baroknom gradu, došli smo sa osmijehom na licu znajući da ćemo državnim
natjecanjem steći iskustva i neprocjenjive uspomene koje ćemo zauvijek nositi u
srcu.
 |
| Nastup Združenoga pjevačkog zbora GAM-a i PRHG-a |
U
prekrasnome Varaždinu proveli smo dva dana. Prvoga smo dana, smjestivši se u
pansion Maltar, krenuli u istraživanje grada. Iza svakog kutka skriva se neki
novi biser koji čeka da bude otkriven. Prije večere u restoranu Hotela Turist
imali smo u hodniku jednu od „odbrojavajućih“ probi do našega nastupa. Nakon
izvrsne večeri posjetili smo snove.
Drugoga
smo dana izašli iz pansiona i išli na doručak te nakon toga došli do
varaždinskoga kazališta gdje smo imali tonsku probu. Svi smo trebali biti jako
disciplinirani i odraditi sve kako treba jer smo imali samo deset minuta
vremena za ponoviti sve tri skladbe i osjetiti pozornicu. Odlično smo se
pripremili i sjajno zvučali. Nakon tonske imali smo zadnju probu i motivacijski
govor profesorice Helge Dukarić Dangubić. U jedanaest sati počelo je natjecanje.
Svi zborovi koji su pozvani na državno natjecanje bili su izvrsni; konkurencija
je bila poprilično jaka.
Uskoro
je došao tren kad smo trebali dati sve od sebe pred strogom komisijom.
Otpjevali smo, s velikim ponosom što predstavljamo Gimnaziju Andrije
Mohorovičića Rijeka i Prvu riječku hrvatsku gimnaziju, ove tri skladbe: „Voćka
poslije kiše“, „Four Arms“, „Two Necks“, „One Wreathing“ i „We Will Rock You“.
Nastup je prošao izrazito dobro unatoč tome što nas je pojela trema pa nismo
uspjeli pokazati sve ono što znamo. Nakon nastupa otišli smo na ručak i još
malo uživali u ljepotama grada prije povratka u kazalište u sedamnaest sati da
bismo čuli proglašenje pobjednika.
Svi
smo bili napeti, a kad smo čuli ime našega Združenog zbora Gimnazije Andrije
Mohorovičića Rijeka i Prve riječke hrvatske gimnazije, bili smo presretni znajući da
smo osvojili srebro. Opraštajući se od grada, krenuli smo za Rijeku, a u busu
je vladala „proslava sreće“.
Korina Matak (2.3)