U razdoblju od 5. do 8. listopada 2026. realizirana je stručna ekskurzija učenika Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka organizirana u okviru školskoga projekta Hrvatska u Njemačkoj. Učenici su putovali u pratnji nastavnica Đosi Cetina-Romih, Leonile Marač i Renate Radan. Dana 7. listopada obišli su grad Tübingen, u kojemu ih je dočekala Klara Puvača.
Klara
Puvača, bivša učenica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, dokaz je kako se
trud u srednjoj školi i učenje stranih jezika mogu višestruko isplatiti. S
pomoću dodatne nastave njemačkoga jezika uspješno se pripremila za ispit za DSD diplomu (Deutsches Sprachdiplom), službenu međunarodnu potvrdu o
poznavanju njemačkoga jezika koju izdaje Konferencija ministara kulture Savezne
Republike Njemačke.
Upravo
joj je ta diploma otvorila vrata europske akademske zajednice s osiguranom
stipendijom. Zahvaljujući tome, preselila se u Njemačku te već dvije godine
uspješno studira u Tübingenu. Ovaj poseban sveučilišni grad poznat je kao
sredina s najmlađom prosječnom dobi stanovnika u cijeloj Njemačkoj zbog velikoga
broja studenata, što joj pruža iznimno živahnu, poticajnu i multikulturalnu
svakodnevicu te mnoge izvannastavne aktivnosti.
Klarin
put sjajna je inspiracija i podsjetnik mladima koliko se isplati ulagati u
strane jezike i iskoristiti prilike koje se nude već u srednjoj školi, jer one
mogu pretvoriti ambiciozne snove u stvarnost i donijeti neprocjenjivo životno
iskustvo.
Na
terenskoj nastavi imali smo mogućnost Klari Puvači postaviti neka pitanja.
Kakav
Vam je život u Tübingenu?
–
Super mi je ovdje, kao što vidite, jako je lijepo, ovdje smo na mjestu s
najljepšim pogledom u gradu.
Gdje
trenutačno živite i kakvi su Vam troškovi?
– Dobivam
stipendiju od otprilike 1000 € te nekih 300 € plaćam stanarinu u studentskom
domu. Na hranu i prijevoz također potrošim nekih 300 € pa mi ostane i više nego
dovoljno za zabavu i slično. Mislim da mi to što živim u domu mnogo pomaže jer
znam neke studente koji plaćaju 600 – 700 € samo za sobu.
Koliko
vas bude obično u stanu?
– Ja
isto dijelim stan u domu, nas je pet. Da, obično bude troje do sedam ljudi u
stanu.
Je li
Vam bilo teško priviknuti se na život u drugoj državi?
– Pa
da, bilo mi je teško. Mislim, dosta je drugačije ovdje i fakultet je drugačiji
nego u Hrvatskoj. Na primjer, ovdje je studiranje puno samostalnije, sve si sam
organiziraš, koje predmete kada polažeš, i godine ne postoje. Postoje samo
završni ispiti, dolasci na predavanja nisu obavezni. Ljudi su mnogo drugačiji
isto, ali snašla sam se.
Što
Vam se najviše sviđa u Njemačkoj, a što Vam najviše nedostaje iz Hrvatske?
– Ovdje
mi se najviše sviđa to što su ljudi više optimistični i spremni na promjenu.
Mislim da kod nas kad netko želi napraviti nešto drugačije, odmah ga se spusti,
kao: „Ne, nećeš to uspjeti.“ Najviše mi nedostaju obitelj, prijatelji i
otvorenost kod ljudi u Hrvatskoj.
Jeste
li se tijekom srednje škole već tada vidjeli kako studirate u inozemstvu?
– Pa
zamišljala sam, ali nisam nikad mislila da ću ići van jer sam mislila da si to ne
mogu priuštiti. Nisam ni znala da ta stipendija postoji, pa kad su mi rekli,
bila sam kao: „A ,okej, valjda bih i ja mogla.“ Tako da mi je bilo više kao
iznenađenje.
Što
smatrate da Vam je bio najveći izazov na putu do stipendije?
– Puno
papirologije, sve prevesti, uvjeriti... Morala sam napisati veliki esej –
motivacijsko pismo.
Što
Vam je bilo najvažnije za dobivanje stipendije osim polaganja DSD ispita;
ocjene, sam jezik, izvannastavne aktivnosti ili nešto drugo?
– Pa
vjerojatno ocjene, to što sam volontirala i to motivacijsko pismo. Da se vidi
da ste motivirani, da imate neke ciljeve i plan. Iako, iskreno, tada nisam
imala plan, a nemam ga ni sada.
Koja
Vam je bila najveća greška tijekom prijave?
– Pa
ne znam jer mi nisu javili nikakvu povratnu informaciju. Samo su mi rekli da
sam dobila stipendiju. Tako da ne znam ako sam napravila neku grešku.
Molimo,
recite nam nešto o samom sveučilištu.
– Pa,
osim što je vrlo poznato po svom centru za umjetnu inteligenciju, poznato je po
medicini, pravu, filozofiji i po teologiji. Kao što sam rekla, dolasci na
predavanja nisu obavezni i ne postoje kolokviji, sve se na kraju svede na
završne ispite pa je taj zadnji semestar jako stresan i svi budu u panici.
Postoji više kampusa i zgrada za različita područja znanosti, ali ja, na
primjer, imam predavanja po cijelom gradu. Također, postoji puno grupa za
izvannastavne aktivnosti i projekata, puno prilika za svakoga.
Koja
su neka mjesta gdje se može učiti?
– Većina
sveučilišnih zgrada ima vlastitu knjižnicu, ali postoji glavna knjižnica, koja
je jako popularna za učenje i druženje. U glavnoj knjižnici postoji noviji i
stariji dio, za svakoga ponešto. Također, postoje grupne sobe, koje se mogu
rezervirati. Ali, osim toga, evo, ne znam, svake godine nađem neko novo mjesto
za učenje.
Koliko
se inače plaćaju te sobe za učenje?
– Sobe
za učenje ne plaćaju se, ali se moraju rezervirati dosta unaprijed. Pogotovo
kada su završni ispiti jer onda svi uče i tada je teže dobiti rezervaciju.
Kako najčešće studenti dolaze do sveučilišta?
– Studenti
najčešće voze bicikle, neki i tijekom cijele godine. U gradu se snažno
promovira vožnja bicikla i korištenje javnog prijevoza, iz održivih razloga.
Samo rijetki koriste aute. Mjesečna karta za javni prijevoz košta oko 45 €, ali
se nju onda može koristiti za bilo koju relaciju u Njemačkoj.
Jeste
li Vi član neke izvannastavne aktivnosti?
– Jesam,
trenutno sam dio projekta „Summer of Innovation“, gdje su studenti zaposleni od
sveučilišta i u grupama programiraju rješenja za stvarne probleme firmi i
građana u Tübingenu i okolici.
Iz
kojih država dolazi najviše studenata?
– Pretpostavljam
da najviše stranih studenata dolazi iz istočne Europe i s Bliskoga istoka. Ima
puno studenata iz Indije, koji su došli radi informatičkoga dijela Sveučilišta,
kao i puno korejskih studenata na razmjeni. Ovdje sam upoznala ljude sa svih
strana svijeta.
Što
biste naveli kao neki poseban događaj?
– Svake
godine održava se utrka tradicionalnih brodova, gdje se natječu timovi u raznim
kostimima. To je najveća proslava godine. Osim toga, svaki četvrtak određeni
odjel Sveučilišta organizira zabavu na neku temu i red za ulaz nekad zna biti i
do 100 metara. Te zabave organiziraju studenti za studente, i puštaju vas
unutra samo ako imate studentsku iskaznicu. Unutra sve i rade studenti, od
posluživanja i „deejaying“ do čišćenja. Ponekad pomažu i neki profesori.
Kada
biste mogli ponovno birati, biste li ponovno odabrali Njemačku?
– Pa
bih, da. Dosta fora iskustvo.
Marija
Krmpotić i Tea Lisko (2.2)