Goran Boneta novi je profesor informatike u našoj Gimnaziji. Kako bi ga učenici bolje upoznali, postavili smo mu nekoliko pitanja.
Što biste ukratko rekli o sebi? Što Vas najbolje karakterizira i opisuje?
– Za sebe mogu reći da sam osoba prepuna pozitivne energije, kako bi rekli – prava pozitiva. Moj moto je: „Nije bogat onaj koji ima, nego koji daje svima.“ (smijeh)
Nedavno ste izišli iz školskih klupa, bili ste student, a sada ste profesor. Što iziskuje veći trud?
– Dok sam bio učenik, ovisno o predavanju profesora, lakše sam ili uz više rada i truda usvajao određena znanja. Ipak, smatram da je teže nekoga podučiti i prenijeti mu znanje nego sam naučiti neko gradivo. Nastojim ne biti dosadan i zainteresirati ljude za neku temu, neovisno o tome je li im zanimljiva ili nije. Predavanje i učenje je dvosmjeran proces, puno toga ovisi o profesoru, ali i o učenicima.
Iščekujete li i sada ponekad školsko zvono koje označava kraj sata kao kad ste bili u školskoj klupi?
– Ponekad i priželjkujem kraj sata, no to nije pretjerano čest slučaj. „Saved by the bell“ ujedno me i podsjeća na tinejdžersku seriju koju sam pratio u srednjoj školi. Upravo tako mogu opisati iščekivanje zvona u zadnjim satima radnog dana. Ponekad iščekujem završetak sata da mogu predahnuti od predavanja.
Profesor ste filozofije i informatike. Kako ste spojili dvije različite domene, ili smatrate da je informatička logika dio filozofije?
– Budući da sam na informatici odmarao glavu od filozofije, a na filozofiji od informatike, mogu reći da su me oba predmeta prilično zanimala. Spojio sam te dvije domene premda je bilo vrlo malo studenata koji su studirali upravo ta dva predmeta kao i ja. U srednjoj školi sam pohađao natjecanja iz informatike pod mentorstvom Tanje Vukas, koja mi je sad kolegica, a i zbog lakšeg pronalaženja posla odlučio sam se za taj studij. Filozofija mi je uvijek bila omiljen predmet i u njoj sam pronašao sebe, a velikog utjecaja na to imala je i moja profesorica Vesna Rajnović, kao i otac koji je također filozof. Rekao bih da mi je filozofija za dušu, a informatiku radim iz gušta.
Vi odgajate i poučavate nove generacije, pronalazite nove talente. Smatrate li da zanimanje profesora zahtijeva veću odgovornost od rada u nekoj računalnoj tvrtki?
– Više mi odgovara biti profesor. Možda ljudima to djeluje prilično iscrpljujuće, ali ja sam komunikativna osoba. Volim interakciju s ljudima i rad s mladim ljudima me prilično veseli i ispunjava. Ne može svatko raditi s djecom, treba ih razumjeti i osjetiti. Sve je dinamično, uvijek se događa nešto novo, i da, uvijek se otkrije i poneki talent, što je uistinu lijepo. Također se nadam da ću uz rad s mladim ljudima i ja ostati mlad. (smijeh)
 |
| Nastup za Dan škole 2002. (Goran Boneta, učenik 1. razreda - desno) |
Glazba je Vaš hobi, a svirate i u bendu. Promovirajte malo svoj bend, što svirate i kako napreduje vaša umjetnička karijera?
– Sviram gitaru, ponekad i otpjevam poneki
back-vokal. Dok sam pohađao GAM, počeo sam svirati za Dan škole i okupljati se s vršnjacima, a ti „gušti“ me nisu pustili niti do danas. Bend u kojem trenutno sviram zove se Kraj programa, a sviramo pop-punk-rock-glazbu. Nastojimo se malo promovirati, no bitno nam je da se opustimo i zabavimo, te da uživamo u onom što sviramo.
back-vokal. Dok sam pohađao GAM, počeo sam svirati za Dan škole i okupljati se s vršnjacima, a ti „gušti“ me nisu pustili niti do danas. Bend u kojem trenutno sviram zove se Kraj programa, a sviramo pop-punk-rock-glazbu. Nastojimo se malo promovirati, no bitno nam je da se opustimo i zabavimo, te da uživamo u onom što sviramo.
Kada biste u životu mogli raditi posao koji god želite, te da Vam on osigurava egzistenciju, što biste odabrali: glazbu, filozofiju ili informatiku? Što bi Vas u potpunosti ispunilo?
– Ne volim miješati posao i zabavu. Glazba je moj bijeg od posla, to je ono kako se kaže „za dušu“. Sve što postane posao, izgubi opuštajuću dimenziju, a isto bih rekao i za filozofiju koju uspješno koreliram s informatikom. Treba odvojiti poslovni život i pobjeći iz stvarnosti u ono što je za čovjeka doista prava uživancija. Također, nastojim posao shvatiti kao hobi, kako bi mi život bio što lagodniji te kako bih se na poslu što više ispunjavao kao osoba. Ljudi mi se znaju čuditi, jer svi posao poistovjećuju s nekakvom „tlakom“, no ja stvarno uživam u školi.
Svestrani ste. S Vama je, kao profesorom filozofije, teško ulaziti u rasprave jer uvijek nudite kvalitetne argumente. Kao informatičar spojili ste virtualni svijet igara i programiranja s matematičkim znanjem u jednu cjelinu. Bavite se glazbom, pa se može reći da ste i umjetnička duša. Jeste li i literarno nadareni? Pišete li pjesme? Ako pišete, ostvarujete li kroz njih svoj doživljaj svijeta?
– Nisam pretjerano talentiran za literarno stvaralaštvo. U srednjoj školi i na fakultetu pisao sam pjesme, čak i po nekoliko pjesama u mjesec dana. Otkako radim, nemam previše inspiracije za pisanje. Katkad i napišem poneku. Ali kroz pjesme nastojim pokazati svoje stavove i poglede na svijet s vlastitog stajališta. Tko zna, da se zaljubim, vjerojatno bih dobio veću inspiraciju za pisanje, i nastalo bi puno novih pjesama. (smijeh)
Razgovor vodila: Tanja Tatalović, 4.5