Sunday, December 14, 2014

Intervju: Fedora Vidas Dejhalla

Živjeti po zakonima duše

Sjedeći u udobnim foteljama knjižnice naše škole, uz puno zadovoljstva i smijeha, porazgovarali smo s profesoricom Fedorom Vidas Dejhalla. Nastavnica je matematike otvoreno i nasmijano odgovarala na svako naše postavljeno pitanje.

Zašto ste odlučili postati profesorica i kada ste osjetili sklonost prema matematici i fizici?

Fotografija s novinarima
– Sklonost prema matematici i fizici osjetila sam još u osnovnoj školi, a poticali su mi je izvrsni profesori. Zahvaljujući njima, matematika i fizika postali su mi najomiljeniji i najlakši predmeti.

Sjećam se razgovora sa svojim profesorom u srednjoj školi, Ivom Radovčićem, o odabiru studija. Mislim da mi je taj razgovor, kojim mi je pružio veliku podršku, bio presudan za konačan odabir.

Recite nam nešto o svojim počecima u razredu.

– Ahh, kada sam ušla u učionicu, rekla sam sebi da je ista stvar kao i prije... samo što gledam učionicu s druge strane. (Svi smo se nasmijali toj čudnoj, ali istinitoj činjenici.)

Kao početnik ne stigneš razmišljati kako ti je. Nastojiš dati sve od sebe. Volim ponekad opet sjesti u klupu.

Opišite svoj odnos s učenicima. Što mislite o predrasudama koje kruže o Vama?

– Tijekom cijelog svog radnog vijeka nastojim imati konstantan odnos. Učenicima prilazim s puno poštovanja, a to je nekima veliki teret. Osjećaju da ga pozitivnim odnosom prema radu moraju vratiti, a to baš i nije lako. Matematički rečeno, bijekcija mora postojati.

Ne optužujem učenike za njihove predrasude o meni. Svjesna sam da okolina ima veliku moć. Znam da su u toj okolini oni do čijeg mi je mišljenja stalo i oni na čije se ne obazirem. Citirat ću rečenicu iz stare priče Stvarna vrijednost prstena: „Zašto ideš kroz život želeći da netko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?“ Ja ne želim.

Često poželim biti s učenicima sama, na pustom otoku, bez utjecaja nemotivirajuće okoline.

Da niste profesorica matematike, koje biste drugo zanimanje odabrali?

– Ne znam. Cijeli život nastojim biti spontana i činiti ono što me ispunjava, a to mi je uveliko pomoglo i oko matematike.

Koji predmet ili predmete smatrate najvažnijima u školovanju?

Profesorica nam je na ovo pitanje odgovorila protupitanjem: 
– Što vi mislite, koji bi to predmet, po meni, bio od velike važnosti?

Nakon podosta neuspjelih pokušaja i razmišljanja odgovorila nam je: 
– Tjelesni odgoj. Smatram da cijeli život moramo biti u dobroj fizičkoj kondiciji i da treba razviti sportski duh kao što nam je govorio profesor Duško Glavičić, moj profesor tjelesnog, strah i trepet u moje vrijeme u ovoj školi. Danas smo mu mnogi zahvalni.

Čime ste se bavili u mladosti, koji su bili Vaši hobiji?

– Osjećala sam, osim prema prirodnim predmetima, veliku ljubav i prema likovnom odgoju. Voljela sam crtati. Moji radovi osvajali su nagrade na natjecanjima. Inače, cijela moja obitelj posjeduje taj dar, a naši domovi prepuni su naših maštarija.

Volim putovati, a volim i onaj osjećaj pripadnosti kada se vratim u svoj grad.

Smatrate li da ste dobro iskoristili i ispunili svoj život?

– Da, barem nastojim to činiti jer svakodnevno obogaćujem duhovni život. Živim po zakonima duše te nikada nisam bila opterećena materijalnim stvarima. Ljepota je sjesti u svoju barku, otići na ribe, otići ujutro na more i uživati u mirisu mora i šume. Učenicima kažem da žive svoj život i za samostalno postavljene ciljeve. Ako to prihvati barem jedan učenik u generaciji, dobro se osjećam. Bitno je da živite u sadašnjosti i budete prisutni u sadašnjem trenutku.

Novinari: Petra Lukić i David Bernetić (2.4)

No comments:

Post a Comment