Saturday, May 5, 2018

Luka Greblo: Američka avantura (šesti dio)

Napetost na terenu
Jutro nije više ništa doli puka rutina. Dolazimo na svoj pit, ponovno smo među prvima na redu za sučeljavanje. Nakon ceremonije i prvih zahvala sponzorima – krećemo.

Napetost raste, u dobroj smo skupini. Napredujemo. Vožnja nam postaje rutinska iako nam nedostaje uvježbavanja koja su druge ekipe imale. Pobjeđujemo! U ukupnom smo poretku petnaesti! To je, ispostavilo se, najbolje mjesto koje smo postigli. Slijede još tri sučeljavanja. 

Timovi s kojima ćemo se boriti mijenjaju taktike. Javljaju se problemi. Sada postaje ozbiljno, dobivamo zabranu prelaska na drugu stranu, a roboti koji su s nama na istoj strani nisu moćni kao oni prije, neki timovi samo voze. 

Slijede porazi, bolni porazi. Gledamo kako padamo na ljestvici. Iako smo jedni od najbržih, ono što slijedi ne ide nam na ruku. Robot radi veoma dobro, no u ovom stadiju natjecanja, mjesta za pogrešku nestaju. 

Drugi početnički tim puše nam  za vratom, samo je pet mjesta razlike. Mi smo u igri još jednom, oni - dva puta. Postaje napeto, mogu nas i prestići, igraju s jakim timovima. Jedna im se pobjeda smiješi, no treba biti apsolutna, tj. trebaju ispuniti sve uvjete natjecanja. Slijedi napetost. 

Oni su odigrali, pobijedili, ali ne u punom smislu i ostaju trideset treći. Mi smo i dalje dvadeset deveti, ulazimo u posljednje sučeljavanje. Trenutak između života i smrti. Naš je tim preslab, ne možemo ništa, naša se nada o pobjedi polako topi dok vrijeme otkucava. Ni komentatora više ne čujemo, potpuno smo u tome. Postižemo svoj prosječan rezultat. Držimo poziciju i očekujemo vidjeti naše glavne konkurente na polju.

Pridružujemo se navijačima na tribinama, preostaje nam samo gledati. Timovi su veoma izjednačeni. Komentator ih najavljuje. Maše se sa zastavama, ljudi plješću, stvara se buka, kreće odbrojavanje, počinje.

Vlada napetost. Emocije su izmiješane. Već na samom početku naši konkurenti gube mogućnost potpune pobjede. No ona im očito više nije ni nužna. Kako štoperica odnosi vrijeme, situacija se bistri. U zadnjim trenutcima polako se vidi pad u njihovoj igri i naše se nade uzdižu.

Gotovo je, trideset treći su. Poraz ih nije spustio, ali ih je učvrstio na njihovoj poziciji. Ostajemo najbolje rangirana početnička ekipa. 

Najboljih osamnaest timova ulazi u finale. No postoje tri tima koji imaju pravo zvati, svaki po jedan, timove koji se nisu uspjeli kvalificirati. Izabran je početnički tim naših suparnika koje smo pobijedili u kvalifikacijama.

Slijede iščekivanja dodjele. 

Među nas konačno dolaze glavni inspektor i voditelj događanja. Donose nam dar, oveću drvenu ploču u obliku Long Islanda s potpisima svih sudaca. Ostaju malo porazgovarati s nama i odlaze.

Gotovo je, tim 810 najbolje je plasiran. Da, ne varate se, baš tim koji nam je donio robota. Slijede pohvale i dijele se mjesta za završnicu u Detroitu. Nismo prošli. No očekujemo Rookie Seed Award kao najbolje plasirani početnički tim. Po rasporedu ta nagrada dolazi među zadnjima, netom prije Rookie All Star Awarda za najbolje plasirani početnički tim u finalu. Voditelj spominje nešto nam poznato; najmanji proračun, samo jedan spremnik zraka i daleki put koji je tim prevalio kako bi došao na natjecanje. Pa, to smo mi! 

Veoma smo se brzo spustili u teren, gdje nam je uručena nagrada uz čestitke sudaca. Nastavili smo do mjesta za fotografiranje. Čisto ushićenje prešlo je u ponos i sreću. Uspjeli smo! Dobili smo Rookie Inspiration Award. Vraćamo se na tribine i sjedamo nešto dalje jer nam je rečeno da početnički timovi ne dobivaju više od jedne nagrade. Opustili smo se. 

Naš tim s nagradama
Odjednom, opet smo začuli podatke o našem timu. Pa ovo je trijumf daleko veći od očekivanoga! Ovo više nije samo avantura, ovo je sada uspjeh koji je oborio sva naša očekivanja. Postigli smo najviše što smo mogli u okviru svojih mogućnosti. Izlazimo ponovno na teren. Sudci nam čestitaju i primamo nagradu. Slijede ovacije publike koja se uistinu iskazala. Fotografiramo se, a potom vraćamo na svoja mjesta odakle promatramo nastavak dodjele.

Prevladavaju uzbuđenje i ponos. Ovo mora postati tradicija. Zasigurno svi u timu to priželjkujemo. Osjeća se to u zraku.

Nakon dodjele vraćamo se u prostore za pripremu robota. Zahvaljujemo svima na pomoći, čestitamo pobjednicima te se pozdravljamo s inspektorima. Sudci nam ponovno dolaze u grupicama, voditelj nas hvali i zatim se gubi u masi.

Izlazimo iz dvorane posljednji put. Ovdje je gotovo, laknulo nam je. Pobjednički tim uzima našeg robota. Oni će pripaziti na njega i poslati ga našoj školi.

Na izlasku se pozdravljamo s turskim timom. Voditelj i glavni inspektor ponovno dolaze do nas, govore nam kako smo im omiljeni tim i kako osjećaju ljubav. Zažele nam sretan put i odlaze.

Sada dolazi prvi trenutak kada nam je laknulo. Uistinu moto FIRST-a drži vodu: ,,Za ući u FIRST ima mnogo načina, no za izići nema ni jedan.“ Uvjerili smo se u to.

Dolazimo do hotela. Nažalost, preumorni smo za slavlje. Sutra nas čeka naporan dan.

Luka Greblo (3.5)

No comments:

Post a Comment