Monday, March 18, 2019

Što danas rade bivši učenici: Ivan Žeželj, sportski novinar (intervju)


Ivan Žeželj, bivši učenik naše gimnazije, danas uspješan novinar i student, u ugodnu je razgovoru otkrio kako se i zašto počeo baviti sportskim novinarstvom, koliko vremena u to ulaže, ali i kako mu je GAM pomogao u svemu tome.
Jesi li još u srednjoj školi znao da ćeš se baviti novinarstvom?
– Nisam imao pojma. Da mi je to netko rekao, razmislio bih o tome čisto kao hobiju, ali ovako profesionalno nikako. Završio sam ovu gimnaziju, Gimnaziju Andrije Mohorovičića, upisao sam Tehnički fakultet i loše se proveo na prvoj godini. Nakon toga sam se prebacio na Pomorski fakultet i sada sam na petoj godini, završavam diplomski studij. Igrom slučaja život me naveo na ovaj put, pružila mi se prilika koju nisam mogao propustiti, i bolje da nisam, jer ispalo je jako dobro i evo sada pišem za najčitaniji portal u regiji, Index.hr. Jako mi je drago da se sve ovako odvilo jer mislim da je najvažnije raditi ono što voliš, a ne nešto na što si primoran da bi preživio. To je danas velik problem.
Možeš li nam ukratko opisati kako izgleda dan jednog sportskog novinara?
– Na početku bih razjasnio da ja većinu svog posla radim od kuće sa svog računala za razliku od klasičnih novinara koji češće rade iz redakcije. Da se razumijemo, imamo i mi redakciju, ali posao je utoliko fleksibilan da mogu raditi od kuće. Mislim da sportski novinar, ali i bilo koji drugi, može raditi s bilo kojeg mjesta. Ne mora to nužno biti redakcija ili od kuće. Trend je takav da se radi gdje se stigne. Običan dan započinje jutarnjom kavom i spajanjem na internet preko kojeg komuniciram s kolegama iz redakcije. Ako nema unaprijed određenog plana, krećem s pretraživanjem zanimljivih vijesti iz svijeta sporta. Najčešće ih tražim po relevantnim, svjetski priznatim sportskim portalima i novinama. Primjerice, to su Marca, Guardian, Telegraph, Bild... U principu tražim zanimljive vijesti i informacije iz svijeta sporta za koje smatram da su vrijedne prenošenja. Kada postoji neki važan sportski događaj, turnir ili prvenstvo na europskoj ili svjetskoj razini, onda se radi veliki plan puno prije početka kako bismo spremni dočekali sve to skupa. Raspodijeli se posao unutar redakcije i uvijek svatko zna što mora raditi. Važnije utakmice prenosimo uživo, izvještavamo o stanju prije i nakon, prenosimo izjave igrača, trenera, komentare gledatelja, reakcije itd. Izdvajamo sve bitne stvari oko tih događaja. Primjerice, bilo kakav incident, navijački eksces, sporne situacije na utakmicama u vidu penala, crvenih kartona. Izdvajamo i sjajne poteze, najčešće nogometaša, ali ni košarkaše ne zanemarujemo. Kada su u pitanju dvojbene situacije, postavlja se anketa kako bi naši čitatelji dali svoj komentar i viđenje cijelog događaja itd.
Što ti se kod ovog posla najviše sviđa, a što bi izdvojio kao loše strane?
– Radim ono što volim, uživam u tome i to mi se najviše sviđa. Sport, pogotovo nogomet, moja je strast i zato volim pisati o tome i prenositi novosti iz tog svijeta. Svaki dan gradim neko svoje znanje koje dijelim s drugima. Baš i nema previše stvari koje mi se ne sviđaju. Nekad mi nije baš drago pisati o sportovima koji me ne zanimaju, ali i to je dio posla i može se gledati s druge strane – učiš o novim stvarima koje dosad nisi znao. Nisam tip koji voli pisati opširne autorske tekstove koji često znaju biti napisani iz duše, u romantičarskom stilu. Više volim provesti neko vrijeme analizirajući, pripremajući nešto stručnije što uključuje argumente na temelju matematike i statistike. To je vjerojatno zato što sam pohađao matematički smjer u GAM-u, pa mi je razvijeniji taj dio mozga. To je dio koji mi se ne sviđa kod samoga sebe, ali svi smo različiti i u tome je bit svega.
Postoji li događaj koji bi izdvojio kao nešto posebno, npr. razgovor s nekom osobom iz svijeta sporta ili slično?
– Postoji ih mnogo, ali ne volim izdvajati takve stvari. Intervjuirao sam dosta poznatih sportaša, ali kad se dovoljno dugo baviš novinarstvom, shvatiš da su to ljudi od krvi i mesa kao i mi ostali. I one najveće zvijezde kao što su Luka Modrić ili Cristiano Ronaldo potpuno su normalne osobe. S kim sam god razgovarao, uživao sam. Možda su se neki isticali, ali, kažem, ne bih htio izdvajati. Svaki je sportski događaj za sebe zanimljiv i poseban, od finala Lige prvaka do nebitne utakmice u našoj Hrvatskoj nogometnoj ligi koja na kraju može ispasti zanimljivija. Nepredvidljivost je zapravo ono što mi se u ovom poslu najviše sviđa.
Možeš li se sjetiti posebno neugodne situacije u kojoj si se našao?
– Kad sam tek počeo raditi na Indexu, malo su me pogađali neugodni komentari koji su najčešće izljevi mržnje. Naučiš se živjeti s time, ipak ti ljudi prvo moraju otvoriti članak, dakle doprinijeti čitanosti da bi komentirali. Od neugodnih događaja nemam što za izdvojiti. Zna se dogoditi da trener koji drži konferenciju za novinare neugodno spusti nekom mom kolegi ili bilo kojem drugom novinaru. Tada ispadneš glup, ali i to je lekcija.
Je li teško uskladiti slobodno vrijeme s poslom i kako to uspijevaš?
– Nemam puno slobodnog vremena, ali za mene je pola ovog posla slobodno vrijeme. Kad uživaš radeći nešto, nikad ti nije teško otići na posao, baš suprotno, ideš s guštom. Ima dana kada ti se ne da, ali meni je to sve zabavno, volim to, pa i ne razmišljam o slobodnom vremenu.
Je li ti GAM dao dobru podlogu za dalje?
– Da, sigurno. To je škola za život. U te četiri godine usvojiš mnogo znanja, ali lako za to. Ja sam naučio stvari koje su ključne za život. Takav pristup imali su gotovo svi profesori. Više su nas učili o načinima na koje ćemo svladavati životne probleme nego o samom gradivu, što je ključ uspjeha. Profesori matematike razvijali su nam logičko razmišljanje i po tome su poznati jer to bi i trebao biti cilj. Svi su uvijek govorili da je GAM zahtjevan, ali zašto bi trebao biti jednostavan? Nije ni život lagan, traži te da razmišljaš. Problem je našeg društva što svi žive u uvjerenju da se mogu „šlepat“, prolaziti tek tako. Može se to neko vrijeme, ali kad znaš da si sam nešto napravio jer si imao podlogu, osjećaj je bolji. U to sam vrijeme bio dosta pogubljen, ali GAM me odveo na pravi put.
Za kraj, što bi poručio maturantima koji sada kao i ti jednom razmišljaju što dalje?
– Pamet u glavu. Slušajte svoj instinkt. Ako postoji nešto što vas je baš zaintrigiralo i čime se želite baviti, nema greške u tom slučaju. Ako i dalje ne znate, odaberite ono što vam je najbliže. Primjer, prve dvije godine u GAM-u htio sam studirati geografiju, a tek sam kasnije shvatio da to nije to. Smatram da je četiri godine srednje škole premalo vremena da bi maturanti s 18 godina znali što čvrsto žele. Dobro razmislite i gledajte dugoročno. Što objektivnije i zrelije gledajte na svoju budućnost, npr. što ti može donijeti veći profit kasnije, od čega ćeš moći živjeti. Ako i falite fakultet, nije problem nikakav. Nikad nije kasno. Ne treba se bojati ničega, a pogotovo ne mature koja je za vas iz GAM-a bauk.

Nakon što ste upoznali Ivana i stekli dobar prvi dojam, njegove članke i sportske novosti možete nastaviti pratiti na portalu Index.hr.
                                                                                              Ines Brusić (4.1)

No comments:

Post a Comment