Skip to main content

Prvo mjesto na natjecanju Ponos domovine


Učenici Noa Keš (2.4), Andre Medvedić (2.4) i Sara Superina (3.1) osvojili su prvo mjesto na natjecanju Ponos domovine i prepričali nam svoja iskustva.

Što je Ponos domovine?
Ovo nije jedno od tipičnih školskih natjecanja na kakva smo navikli. Bazira se na znanju hrvatske povijesti, a zanimljiva je činjenica što spaja i teorijsko znanje i fizičke vještine. Jedan dio natjecanja očituje se u odgovaranju na pitanja, a u drugome dijelu treba pokazati spretnost u streljaštvu, sprintu na 100 metara, trčanju na jedan kilometar, u slobodnim bacanjima, skoku u dalj i vožnji bicikla. Svaki se učenik natječe za sebe, ali se rezultati u timu zbrajaju.

Pripreme
Natjecanje se sastoji od četiri kruga, a prije svakoga kruga sudionici dobiju set od 555 pitanja po kojima se mogu pripremiti. Sara, Andre i Noa pripremali su se svega nekoliko dana. Za Ponos domovine saznali su preko svoga mentora, profesora Tomljanovića. Ideja im se činila zanimljiva, pa su se odlučili prijaviti bez velikih očekivanja. Ipak, pitanja su ih zainteresirala pa su se potrudili što bolje ih naučiti.

Nova iskustva
Pripremajući se za natjecanje, stekli su puno znanja o hrvatskoj povijesti. Puno stvari koje su ovdje naučili vjerojatno ne bi uspjeli saznati klasičnim učenjem u školi. Druga dva kruga zahtijevala su odlazak iz Rijeke, pa su tako posjetili Delnice i Zagreb. Posebno im se svidio trodnevni boravak u Zagrebu jer su pored obaveza vezanih uz natjecanje stigli uživati i u slobodnom vremenu u gradu. Neki bi ovo iskustvo ponovili i dogodine, neki ipak ne bi, ali svejedno je svima drago što su sudjelovali. Naravno, vesele se i dobivenim nagradama – plaketi i biciklima.   

Jelena Hauser, 4.1

Popular posts from this blog

Svečana podjela razrednih svjedodžbi maturantima (2024./2025.)

U utorak, 1. srpnja 2025.,   održala se svečana podjela razrednih svjedodžbi našim maturantima. Učenici generacije s ravnateljem Ove smo godine proglasili čak pet učenika/ica generacije. To su Cristina Reš, Krešimir Bravić, Nereo Rundić, Lana Milani i Karlo Ahel. Sportašicom generacije proglašena je učenica Zoa Vivoda. S njima smo razgovarali tijekom ove nastavne godine te možete pročitati sljedeće intervjue:  https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/06/odlazak-izvrsne-generacije-maturanata.html i https://gam-rijeka.blogspot.com/2025/02/zoa-vivoda-maturantica-i-taekwondo.html . Sportašica generacije s ravnateljem Nagrađeni su sljedeći učenici: Cristina Reš (4.1), Ernest Podobnik (4.2), Andrej Ažman, Brigita Smoković (4.3), Krešimir Bravić, Nikola Kaštelan, Toni Cecić Karuzić, Nereo Rundić, Lana Trglavčnik, Tea Tirić, Helena Marušić, Ana Injac, Anna Lena Živković, Dora Špiljak, Tomislav Štefanac (4.4) te Karlo Ahel, Lana Milani, Ivan Pađen, Borna Čizmarević i Nino Spinčić (4.5...

Razgovor s nagrađenom nastavnicom Glorijom Mavrinac: „Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“

„Smatram da je ta nagrada lijepo priznanje, ali to nije srž moga posla.“ U razgovoru s profesoricom hrvatskoga jezika Glorijom Mavrinac saznali smo kako je odlučila postati nastavnica hrvatskoga jezika, tko su joj bili uzori i što je inspirira u njezinu radu. Podijelila je s nama što joj najviše znači u radu s učenicima te koja gradiva najradije predaje. Također, otkrila nam je svoje omiljene knjige i autore, a osvrnula se i na srednjoškolske lektire, kao i na projekt koji bi voljela ostvariti. Dotaknula se svojih najvećih uspjeha s učenicima i kako se osjećala kada je primila nagradu za jednu od najuspješnijih nastavnica u Hrvatskoj. Na kraju, otkrila nam je svoje hobije te podijelila najdražu uspomenu s učenicima koja joj je ostala u sjećanju. Kako ste odlučili postati nastavnica hrvatskoga jezika? Je li to oduvijek bio Vaš san ili se odluka dogodila spontano? – Oduvijek je to bio moj san, ne bih rekla da je ta odluka bila spontana. Moja majka također je nastavnica hrvatskoga j...

Zoa Vivoda: Maturantica i taekwondo ratnica

Balansiranje između  škole i sporta nije lako, ali kada nekoga vodi strast, ništa nije nemoguće. Zoa Vivoda, maturantica Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, već je gotovo deset godina posvećena borilačkom sportu. Viceprvakinja je Europe, višestruka državna prvakinja i djevojka koja bez problema može prebrojiti sve modrice na tijelu. Saznali smo kako je započela svoju sportsku priču, što je motivira i koji su joj najveći snovi. Kada si počela trenirati i što te privuklo tom sportu? – Počela sam trenirati prije skoro deset godina… Iskreno, ne sjećam se što me točno privuklo, ali očito je upalilo jer sam još uvijek tu! – rekla je kroz smijeh. Sjećaš li se svojega prvog treninga? Kakav je bio osjećaj? – Sjećam se trenutka kada sam prvi put kročila u dvoranu i zastala na ulazu promatrajući kako trening izgleda. Sve je djelovalo pomalo zastrašujuće, ali istovremeno sam osjetila snažnu povezanost i uvjerenje da je upravo to sport koji želim trenirati. (S vremenom strah je nesta...