MOHO

Subotnje jutro uz fiziku projekt je s ciljem popularizacije prirodnih znanosti, a poseban je naglasak pritom na fizici.  Projekt je održan 21. travnja 2018. na Sveučilišnom kampusu u Rijeci pod voditeljstvom doc. dr. sc. Nataše Erceg. Sudjelovalo je tridesetak učenika. U sklopu projekta bilo je organizirano šest radionica iz različitih područja fizike: mehanika, magnetizam, termodinamika, valna optika, moderna fizika i astrofizika. Program je počeo u 9 sati svečanim otvaranjem te podjelom učenika po radionicama.  Osobno sam sudjelovao na radionici iz astrofizike. Tamo smo pomoću programa SalsaJ te stvarnih satelitskih snimaka proučavali orbitira li planet oko pojedine zvijezde. Vrijeme je brzo prolazilo te smo morali prekinuti naše istraživanje kako bismo se mogli pridružiti ostalim grupama na marendi. Nakon marende nastavili smo s radom te smo na kraju otkrili da oko jedne od tri zvijezde koje smo promatrali stvarno orbitira planet. Potom smo pripremili prezentaci...

Dio povijesti GAM-a (crtež: Elizaveta Chernova, 3.4) Prvi dan – 8. rujna 2014. godine – školsko igralište, nešto što je na prvi pogled djelovalo poput zatvorskoga dvorišta – cca 150 prvašića Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, pod budnim okom viših razreda koji su se sjatili na prozore škole, čekalo je prozivanje po razredima. Nakon toga uslijedilo je klasično, neugodno upoznavanje i predstavljanje pred skoro trideset nepoznatih vršnjaka, za koje u tom trenutku nismo mogli ni pretpostaviti što će nam tijekom ove četiri godine postati. Nakon šokantnog prvog polugodišta došli smo na svoje, međusobno se upoznali i stekli neka nova prijateljstva, te smo tek tada mogli reći da je započeo naš srednjoškolski život. Usprkos tome što smo ovdje kročili u nepoznato, svakim korakom i svakim danom u GAM-u, susretali smo se s nečim novim. Uz sve ono što nam je škola pružila, od radionica i raznih grupa, pripomogla nam je u pronalasku nas samih, i naših interesa i želja i konačnog defi...

Iz kojeg je ovogodišnjeg četvrtoga razreda dosad najviše učenika sudjelovalo u radu novinarske skupine naše škole? a) Iz 4.1. b) Iz 4.2. c) Iz 4.3. d) Iz 4.4. e) Iz 4.5. Pogledajte dobro fotografiraju i utvrdite jeste li točno odgovorili na postavljeno pitanje. Hvala vam na svemu! Morat ćemo krenuti u potragu za novim novinarima. :)

Tara Blažević, Marin Capan i knjižničarka Leonila Marač Naša škola nastavlja tradiciju humanitarnog rada s dva zanimljiva projekta. Ranije ove školske godine, u sklopu Tjedna svemira,   Marin Capan i Barbara Breš, uz pomo ć grafičkog uređenja Matee Kršanac, zajedničkim su snagama napisali i nacrtali slikovnicu Moj slatkiš . U izradbu se uključila Primorsko-goranska županija, koja nam je dala novac za tiskanje, i Prirodoslovno-grafička škola, koja je tiskala slikovnicu. Osim što je prvi takav projekt u GAM-u, Moj slatkiš ima i važnu humanitarnu vrijednost. Sav prikupljeni novac od donacija slikovnice učenici su namijenili Dječjem domu Tić , koji je odabran zbog svojih programa koji pomažu zlostavljanoj i zanemarenoj djeci. Novac je predan Domu, a učenici su za uloženi trud i nesebičnu pomoć dobili zahvalnicu.  Marin i Barbara sa svojim su uratkom upoznali širu javnost na predstavljanju u Dječjoj bolnici Kantrida, koja je bila u fokusu  drugog humanitarnog projekta...

U Gradskoj vijećnici (Marin Capan u sredini) Marin Capan ovogodišnji je predsjednik Vijeća učenika u našoj gimnaziji. Riječ je o maturantu koji se predano posvetio toj dužnosti. Saznat ćemo kako on doživljava rad Vijeća te ga bolje upoznati. Što zahtijeva pozicija predsjednika, tj. što predsjednik obavlja? – Politika Vijeća učenika vrlo je jednostavna: „Koliko si posla zadate, toliko radite.“ Naime, drugi dio konstituirajuće sjednice jest napraviti plan rada Vijeća učenika za tekuću školsku godinu i kroz isto ga vrijeme realizirati. Predsjednik Vijeća učenika osoba je koja predstavlja Vijeće učenika škole i on bi, prema meni, trebao biti velika motivacija koja će predstavnicima predstaviti ideje koje bi ih mogle zanimati te isto tako i biti spreman saslušati ideje predstavnika i uklopiti ih u plan rada. U slučaju potrebe, kao što je to iskazano upravo u našoj školi, predsjednik treba poraditi na edukaciji vijećnika kako bi ih pobliže upoznao s funkcijom Vijeća učenika i pota...

Na kojem je školskom natjecanju nedavno pobijedio 4.3 razred? a) Do posljednjeg učenika. b) Do posljednjeg nastavnika. c) Do posljednjeg gamovca. d) Do posljednjeg razreda. Saznajte jeste li točno odgovorili na postavljeno pitanje: program Dana otvorenih vrata .

Razgled New Yorka Crobot Navijači na tribinama Na terenu Zabava Natjecanje Popravci Timski rad S nagradama Selfie  za pamćenje

New York na dlanu Ground Zero Novi World Trade Center Empire State Building Brooklyn Bridge Pogled s mosta Zgrada UN-a George Washington i Deklaracija o nezavisnosti Prirodoslovni muzej Kip slobode

Povratak Panika i panika, i još panike. Budući da je naš član tima izgubio svoju putovnicu, profesorica i on morali su napraviti putno pismo u našem konzulatu. Problem je bio stići na let, tj. prijevoz za let. Njihov je put započeo rano, a kiša ih nije štedjela. Nismo znali gdje su i što se događa. Nije nam bilo svejedno, no nismo imali izbora čekati ih. Jutro je odmicalo, u 13 sati bilo je vrijeme polaska i prošlo je. Kasnili su, no samo nekoliko minuta.  Put do zračne luke bio je opušten. Još nekoliko kilometara i gotovo. Kada smo došli, prošli smo standardnu proceduru pregleda, nešto pojeli i čekali let. Nakon ukrcavanja – to je bilo to. Rastali smo se s američkim tlom. Relativno je brzo pala noć  i vidjeli smo svjetla civilizacije daleko ispod nas. Iznad oceana su nestala, a iznad nas otvorio se najveličanstveniji prikaz noćnog neba. Kako je vrijeme odmicalo, počela se buditi i plava zora. Uistinu je bila potpuno plava u početku, kraj je bio blizu. Ubrzo s...

Kao i inače – doručak, željeznička postaja, vlak. Danas je bilo nešto drukčije, morali smo presjedati na jednoj od najvećih stanica na Brooklynu. Ondje smo sreli još jednog Hrvata, Splićanina, no naš je razgovor veoma brzo prekinut jer je slijedilo ukrcavanje na vlak i put prema muzejima. Van Gogh Prvi je na rasporedu bio Muzej moderne umjetnosti, tj. peti je kat bio ono na što smo svi ciljali, najveća imena bila su objedinjena i nadohvat ruke. Imali smo priliku stajati pokraj djela  najvećih modernih autora kao što su Van Gogh, Picasso, Salvador Dal í , Monet i ostali. Na tome smo dijelu izgubili skoro sve predviđeno vrijeme i nastavili prema drugom čuvenom muzeju od kojeg nas je dijelio Central Park. Jedna od posljednjih atrakcija koje ćemo vidjeti u gradu koji nikad ne spava. Tamo smo pojeli hot dog, jer kako proći New York bez hot doga i burgera. Mjesto je kako smo ga i zamišljali. Prošli smo predjele u kojima je snimano mnogo filmova, kao npr. „Sam u New Yorku". Susr...

Koje su mjesto osvojili naši zboristi u Varaždinu? a) Prvo. b) Treće. c) Šesto. d) Osmo. Saznajte jeste li točno odgovorili na postavljeno pitanje: Facebook .

Napetost na terenu Jutro nije više ništa doli puka rutina. Dolazimo na svoj  pit, ponovno smo među prvima na redu za sučeljavanje. Nakon ceremonije i prvih zahvala sponzorima – krećemo. Napetost raste, u dobroj smo skupini. Napredujemo. Vožnja nam postaje rutinska iako nam nedostaje uvježbavanja koja su druge ekipe imale. Pobjeđujemo! U ukupnom smo poretku petnaesti! To je, ispostavilo se, najbolje mjesto koje smo postigli. Slijede još tri sučeljavanja.  Timovi s kojima ćemo se boriti mijenjaju taktike. Javljaju se problemi. Sada postaje ozbiljno, dobivamo zabranu prelaska na drugu stranu, a roboti koji su s nama na istoj strani nisu moćni kao oni prije, neki timovi samo voze.  Slijede porazi, bolni porazi. Gledamo kako padamo na ljestvici. Iako smo jedni od najbržih, ono što slijedi ne ide nam na ruku. Robot radi veoma dobro, no u ovom stadiju natjecanja, mjesta za pogrešku nestaju.  Drugi početnički tim puše nam  za vratom, samo je pet mj...

Naš tim predstavlja Hrvatsku Jutro je bilo mirno i uslijedila je uobičajena procedura. Izišli smo iz vozila ispred dvorane. Na natjecanju zaista vode računa o sigurnosti i pravilima, pa smo morali moliti ljude u prolazu da nam donesu naočale iz pita. Tamo smo ih ostavili sinoć uvečer. Voditeljica nas je upoznala s rasporedom i dobili smo čast da se naša himna čuje prva. Ušli smo na prijave za sučeljavanje, što se mora učiniti svaki put prije izlaska i zatim stupili na teren odati počast našoj, turskoj i američkoj himni.  Smjestili smo se prvi put za upravljački mjesto s kojega smo sudjelovali u plavom savezništvu. Iako smo izgubili, imali smo nade jer već nakon drugog ukupno odigranog natjecanja nismo bili zadnji. Zaredale su se pobjede i porazi.  Preko puta nas bio je tim koji još nije imao dovršenog robota, tek je počeo poprimati oblik.  Prepuna dvorana Sudci su velika grupa ljudi u plavim majicama koji dolaze do pitova i ispituju sve o robotim...

Pripreme za natjecanje Nakon prekratka sna, možda i nije bio prekratak, nego se takvim činio nakon gotovo 20 km prohodanih prethodnog dana, obukli smo majice s bojama tima i krenuli predstavljati naciju. Na putu k Sveučilištu vozač nam je postavio čudno pitanje, kamo točno idemo, koja je adresa. Bili smo zbunjeni. Ipak, došli smo na pravo mjesto. Pred nama je stajao velebni kompleks, velik gotovo kao i Delnice. Vozač nas je iskrcao ispred dvorane, prošli smo hodnikom i završili na stražnjem parkingu gdje nas je čekao robot. Kutija koju smo radosno ugledali i veoma lako prepoznali ležala je sama u kamionetu. Čuvao ju je Dave iz tima 810. Spustili smo ju. Tada je uslijedilo drugo neobično pitanje toga jutra:   ,,Zar samo to?“ Kao da je očekivao nešto više, kroz glave nam je prostrujalo: ,,Ta što bi još trebalo tu biti, ovo je robot.“ Kada je robot, još zapakiran, bio na kolicima, odveli smo ga u dvoranu u kojoj nas je dočekala skupina starijih ljudi izvanredna raspolože...

Brooklyn Bridge Danas nismo išli u centar vlakom, već pješice na Flatbush Avenue, svetu zemlju odakle potječu rap i hip-hop. Ugodnom šetnjom po prekrasnom vremenu veoma čistim i već blago popunjenim ulicama kretali smo se prema Brooklyn Bridgeu. Veoma je logično, kao i ostale stvari u Americi, da se na most ulazi na njegovoj sredini. Budući da nismo razmišljali logično , završili smo na pogrešnoj cesti i morali jako puno hodati. Ipak, vrijedilo je. Pred nama je stajao legendarni most, jedan od najvećih uspjeha gradnje svojega vremena, a iza njega, a iza njega... Slijedi panorama, panorama od milijun dolara. Sav luksuz i bogatstvo grada iskazani su u njegovim sjajnim i ulaštenim neboderima. Nakon dugog i sporog hoda, fotografiranja i zastajkivanja dolazimo na kraj gdje nas zasipaju suvenirima. Probijamo se kroz gužvu u nastanku. Izgubljene grupe turista lutaju oko nas. Uputili smo se prema Supreme Courtu, mjestu snimanja veoma popularne kriminalističke serije Zakon i red ...